RIJECI ZIVOTA

Dobrodošli na moj blog

26.06.2015.

Arami Delhaee - Farsi Worship

 

You are the creator of the seas
You are the light of the Sun
You are the most beautiful dream
By you am I safe in difficult circumstances
I am the boat leak
And you're the helmsman of the ship
On the way to the destination of freedom
I remain your obedient soldier
By your grace I am redeemed.

02.06.2015.

:)

04.04.2015.

Mir i ljubav



Da se Krist
vašom vjerom useli u vaša srca." Efežanima 3:17



Život
kršćana je sličan onome što se dešavalo u Božjem šatoru u prošlosti. Vanjski
ograđeni prostor bio je pozornica užurbanih djelatnosti, a unutarnje svetište,
mjesto u kome je vladao mir. Da bi se pripremile mnogobrojne žrtve za rad je
trebalo mnogo Levita, i mora da su ispunjavali dvorište stvarajući pritom gužvu
od jutra do mraka; međutim, u svetinji nad svetinjama nije se mogao naći ni
jedan jedini čovjek. Mora da su se zavjese vanjskog dvorišta često razdvajale
propustiti ljude; ali zavjesa pred Svetinjom nad svetinjama je mirno visila.
Nitko je nije dirao. Vani su galama i neumorno kretanje govorili o živoj
obrednoj službi; unutra je bilo stalno tiho, mir.



 



 Takav je kršćanski život. Izvana možeš biti u
neprestanom dodiru sa ljudima, ali i pored toga iznutra možeš istovremeno
ostati miran. Vanjska zaposlenost ne bi trebalo utjecati na duhovno stanje. I
pošto pred Bogom unutar sebe živiš u stalnoj zajednici s Njim, imaš sve što ti
treba da bi služio ljudima koji ga traže i kojima je potreban.



29.08.2014.

Da li je Evandjelje bezuspijesno?



Kako bi ovaj svet bio
predivan kada bi greh mogao sasvim da se odstrani! Bogati više nikada ne bi
ugnjetavali siromašne. Svaki čovek bi imao zaposlenje i niko ne bi bio zaludan.
Radnik bi primao pravdu i dostojnu platu. Svako bi imao sve što mu je potrebno.
Živeli bismo u izobilju i niko ne bi gladovao. Za siromaštvo se ne bi više
znalo. Ne bi više bilo dece koja bi morala da rade teške poslove u bilo kojoj
zemlji.




Nigde u svetu ne bi bilo pijanica, ljudi bi
donosili svoju platu kući i trošili je na hranu i odeću. Žeđi za žestokim
pićima bi nestalo. Ne bi bilo pijanih vozača i noćnih žurki i pijanki.




Na ulicama ne bi bilo ni jedne jedine bludnice.
Sva nepristojna i pornografska štampa, filmovi, fotografije, slike i statue bi
nestale. Sve ono što je nečisto, zauvek bi otišlo. Preljuba se nikada više ne
bi činila. Bludništvo i belo roblje bi bile stvari prošlosti.




Ne bi više bilo lopova i razbojnika. Banke i
kuće bi bile sigurne. Ključevi i katanci više ne bi bili potrebni. Niko ne bi
bio kidnapovan. Ne bi više bilo zatvora i kaznenih zavoda; ne bi više bilo
nijedne siromašne kuće. Takse i poreza ne bi više bilo. Niko se više ne bi
kockao. Konjske trke, kladionice i automati za kockanje bi postali stvar
prošlosti.




Nikada više ne bismo čuli ljude kako proklinju i
psuju. Božije ime se ne bi više uzimalo uzalud. Niko ne bi bio gnevan i zao. Za
ljubomoru se više ne bi znalo. Niko više ne bi gajio u sebi ubilačku mržnju,
jer se takvo zlo više ne bi činilo, pošto bi se ljubav u svemu ogledala. Više
ne bi bilo mržnje i sebičnosti.




Nikada više ne bi bilo ni bolesti ni smrti. Više
ne bi bilo pogreba i sahrana. Čovekovoj reči bi se verovalo i cenila bi se, jer
lažova više ne bi bilo. Droge bi postale neprijatno sećanje na prošle mračne
vekove. Više ne bi bilo ratova, zato što narodi više ne bi ustajali jedni na
druge. Bitke, vojska, mornarica i ratno vazduhoplovstvo bi bile nepoznate
stvari. Svuda bi vladao mir.






Problem greha mora da se reši



Velika je to vizija! Da li želiš da bude
ispunjena? Da li zaista žudiš da učiniš ovaj svet boljim mestom za život? Ako
to zaista želiš, onda moraš da ideš do kraja. Moraš da se boriš protiv greha,
jer je greh koren svake pohlepe i sebičnosti, svake nesreće i nevolje
čovečanstva - greh, tvoj i moj.




Da bismo se obračunali sa grehom, trebalo bi da
prodremo dalje i dublje od običnog popravljanja i društvenog preporoda, zato
što je greh rak društva. Jedino ga krv Hristova može ukloniti. Ukoliko se ne
obazireš na to, onda nisi ni dotakao jezgro bolesti. Zbog toga što smo ti i ja
grešnici, moramo da budemo obnovljeni i preporođeni kao pojedinci. To mora da
se desi i sa svima ostalima. Zato je Isus i rekao: "Zaista, zaista, kažem
ti, ako se ko ne rodi odozgo, ne može videti carstva Božija" (
Jovan 3:3). Srce mora da bude promenjeno, njegovi apetiti
i želje, jer "Srce je", kaže Bog, "prevarno više svega i opako;
ko će ga poznati?" (
Jeremija
17:9
). Tek onda
kada srca svih ljudi budu izmenjena, tek tada i nikako ranije, imaćemo bolji
svet.




Ta promena, kaže Biblija, može da se ostvari
samo delimično, zato što većina ljudi neće da prihvati Isusa Hrista za svog
Spasitelja i Gospoda. Kad bi to ceo svet želeo, onda bi već nastupilo Zlatno
doba. Ali pošto neće, moramo da čekamo dok se Isus Hristos ne vrati i uspostavi
Božije carstvo na zemlji.




"Spasenje krvlju," kaže D. L. Mudi (D.
L. Moody), "ima božanstveni uticaj na ljudski karakter." Priča o
prirodnom čoveku je stara priča o svinji u gostinjskoj sobi. Prvo bi joj
trebalo promeniti prirodu, pre nego što joj dozvoliš da uđe u jednu takvu
sredinu. To može samo Evanđelje da učini. Samo evanđelje može čoveka da
promeni.




Školovanje i obrazovanje to nikada nije moglo da
postigne, niti to može da se postigne reformom. Sredina i okolnosti u tome ne
uspevaju. Svi lekovi su bezuspešni. Nema ničega prijatelju moj, apsolutno
ničega što bi moglo da promeni čoveka, osim duhovnog preporoda. To ti je već i
samom poznato. Duhovni preporod je to učinio za Džerija Makaulija (Jerry
McAuley), zloglasnog rečnog pirata. On je to učinio za Džona Njutona (John
Newton), trgovca crnim robljem. On je to učinio za Mariju Magdalinu, koja je
bila bludnica; za Mel Trotera (Mel Troter), koji je bio pijanica, kao i za hiljade
drugih. Duhovni preporod će to učiniti i za svakog drugoga.




Prijatelju moj, greh je nevolja - GREH - greh, a
Hristos je jedini lek. Sve nesreće i bolesti čovečanstva mogu da se pripišu
samo jednoj stvari - grehu. Sve dok ne budeš u stanju da postupaš sa grehom,
nećeš moći da učiniš ovaj svet boljim mestom za život.




Moj Gospod može od pijanice da učini
trezvenjaka. On može bludinicu da učini čistom. Da, On može da učini bogataša
darežljivim i poslodavca pravednim. On može da preobrazi one koji žive u
straćarama i sirotinjskim četvrtima grada, u pristojne građane. On može da
skine teške terete koje nam život nameće i tovari, te učini tužna srca veselim.
Da, ja tvrdim da moj Gospod može sve to da učini i još mnogo više, kao što već
hiljade ljudi mogu to da posvedoče koji su to doživeli u sopstvenim životima.
On može da spase ljude iz ovoga sveta od njihovih grehova.






19.04.2014.

Religijozna predstava



Evanđelje po
Luki 19:41-4

"Kad se
približi te ugleda grad,zaplaka nad njim i reče:Kad bi ti u ovj dan priznao ono
što ti je za mir!Ali je sada sakriveno tvojim očima.Doći će ti vrijeme kada će
te tvoji neprijatelji opasati opkopom,opkoliti te i pritjesniti te sa svih
strana.Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu u tebi.Neće ostati u tebi ni
kamen na kamenu,JER NISI PRIZNAO ODREĐENO VRIJEME KADA TE BOG POHODI."
U ovom
odlomku vidimo kako je Isus zaplakao nad Jeruzalemom,jer nisu prepoznali Božje djelovanje,nisu
prepoznali da ih je Bog pohodio.
Hodao je
njihovim ulicama,bio je u njihovim kućama,liječio je njihove bolesne prijatelje
i rodbinu,oslobađao njihovu djecu od demona.Ali nažalost većina ga nije
prepoznala,samo nekolicina njih.
Istjerali su
ga ih svojih gradova,sinagoga i prezreli su naum Božji koji je imao sa njima.
Danas kada
gledam religioznu scenu naših dana i meni dođe da zaplačem kao što je i moj
Gospodin plakao.Koliko samo danas imamo religioznih predstava,religioznih izjava
kako znamo istinu i kako slijedimo Isusa Krista.
A pogotovo
sada kada se pripremamo za slavlje religioznih blagdana.
Nekoliko
dana prije sve se čisti,kuća se sprema,peku se kolači,kupuje se posebna hrana
samo za taj dan.
Velike su
pripreme kada se odlazi u "crkvu"gdje smo svi namirisani i sa svježim
frizurama i šminkom.
Ne kažem za
sve,neki su stvarno istinski tražitelji Boga.Ali većina nije.
Ti dani
provedu se u jelu i piću,pa čak i oni koji kažu da poznaju Boga ,provode istu
praksu.Sve se svelo na vanjsko štovanje usnama,ali srce je daleko.
Koliko nam
vremena treba da shvatimo da nas takve predstave neće dovesti bliže Bogu,i da
je Njemu mučno od toga(Izaija 1:10-17).Koliko dugo ćemo hramati na obje strane?
Zapitajmo
se,gdje smo danas,gdje nam je srce?
Dali Bog
svakog dana ne zaslužuje našu nepodijeljenu pažnju,a ne samo nedjeljom i
blagdanima?

Koliki od nas razmišljaju o ovim Isusovim
riječima:"Ako dakle,tko hoće ići za mnom,neka se odreće samog sebe,neka
uzme svoj križ i neka me slijedi.Mt.16:24.

"Tko
sačuva svoj život,izgubit će ga,a tko zbog mene izgubi svoj život,sačuvat će
ga.Mt.10:39

Ako mislimo
da smo Njegovi učenici samo ako se okupimo određenog dana na
"bogoštovlje"jako se varamo.

Isus Krist
traži od nas,ništa manje nego da uzmemo svoj križ,položimo svoj život(svoju
volju,ambicije,želje),i da se odreknemo svega što nas sprečava da imamo
istinsko zajedništvo sa Njim!

Neka bi Duh
Sveti dotaknuo vaša srca!


24.01.2014.

Nikad, ne dajmo se zavest!


Ovo je hleb koji siđe s neba, a ne kao što oci vaši jedoše manu i pomreše. Ko jede ovaj hleb živeće večito.

59
Ovo reče Isus u sinagogi kad učaše u Kapernaumu.

   
60
Tada mnogi od učenika njegovih, čuvši to, rekoše: Ovo je tvrda beseda! Ko je može slušati?

61 Ali Isus, znajući u sebi da učenici njegovi gunđahu na to, reče im: Zar vas ovo sablažnjava? 62 A kad biste videli Sina čovečjega da odlazi gore, gde je pre bio? 63 Duh je ono što oživljava, put ništa ne pomaže. Reči koje vam ja rekoh duh su i život su. 64 Ali ima nekih među vama koji ne veruju! Jer je Isus od početka znao koji su oni što ne veruju, i ko će ga izdati. 65
I reče: Zato vam rekoh da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od Oca.

66 Od tada mnogi od učenika njegovih odstupiše i više ne iđahu s njim. 67
Isus reče dvanaestorici: Da nećete i vi otići?

68 Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode, kome ćemo ići? Ti imaš reči večnoga života, 69
i mi verovasmo i poznasmo da si ti Hristos, Sin Božji.

(Evandjelje, Ivan 6. 58-69)

01.11.2013.

NIKO NIJE RADIO KAO ISUS




Pokazao je svoju moć nad prirodom. Zapovedio je razbesneloj oluji: "Ćuti, umukni", i ona je utihnula. Vetar i talasi su poslušali Njegov glas. Imao je vlast nad prirodnim silama. (
Marko 4:35-41).

On je pokazao svoju moć nad demonima. Kada je čovek - demonima zaposednut manijak dotrčao Isusu, On je progovorio, a dve hiljade demona je poslušalo Njegovu reč i zapovest. Imao je vlast nad svetom zlih duhova. (
Marko 5:1-20).

On je pokazao svoju moć nad bolestima. Njegovim dodirom su se gubavci čistili. Kada je On progovarao, groznica je nestajala. Slepi su progledali, gluvi su pročuli, a hromi su prohodali. Za Njega nijedan slučaj nije bio neizlečiv. Imao je vlast nad bolestima. (
Marko 2:1-12).

On je pokazao svoju moć nad smrću. Tri puta je podigao mrtve u život. Podigao je jednu devojčicu i jednog mladića u život. Lazar, koji je bio mrtav četiri dana, podignut je u život. Isus je imao vlast nad smrću. (
Jovan 11:1-44).

Postoji li još neka oblast? Ja ne znam da postoji. Ove četiri - priroda, demoni, bolest i smrt - uključuju sve, i On je pokazao svoju moć nad svakom od njih. On ima najveću vlast u svim oblastima. Takvu vlast nema nijedan drugi čovek. Zbog toga je On jedinstvena Osoba u istoriji.

01.10.2013.

JEDINSTVENA OSOBA CIJELE ISTORIJE

Moj tekst ćete naći u Matejevom evanđelju 22. glavi i 42. stihu: "Šta vi mislite o Hristu?" To pitanje se odnosi na jedinstvenu Osobu u čitavoj istoriji. Kad kažem da je to "jedinstveni karakter, onda time podrazumevam da On stoji potpuno sam, izdvojen od svih ostalih. Nema nikoga ko je Njemu ravan. "A vidi ovde - nešto više od Solomona." On je Gospod nad gospodarima i Car nad carevima.

"Šta vi mislite o Hristu?" Zašto je On jedinstvena Osoba u celoj istoriji? Moj odgovor glasi: Zbog toga kako je rođen, kako je živeo, kako je radio, kako je propovedao i kako je umro. Pogledajmo Ga sada onakvog kakvog nam Ga pokazuje Božija reč.

1) Niko se nije rodio kao Isus

On nije počeo da živi kada se rodio. Njegovo rođenje je samo jedan događaj u Njegovom životu. On je oduvek živeo. Pre dvadeset vekova sišao je sa svog uzvišenog prestola i uzeo na sebe telo bebe. Bio je u ljudskom telu nešto više od 30 godina, zatim se vratio u slavu koju je ostavio i sada se još uvek tamo nalazi.

"Hristos Isus: Koji je u obličju Božijem, nije smatrao kao nešto prigrabljeno - to što je jednak Bogu, nego je lišio samoga sebe, kada je uzeo obličje sluge i postao sličan ljudima. I našavši se u liku kao čovek, on je unizio samoga sebe i postao poslušan do smrti, do smrti na krstu. Zato ga je Bog preuzvisio i darovao mu ime koje je nad svakim imenom, da se u ime Isusovo prikloni svako koleno onih koji su na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i da svaki jezik ispovedi da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca" (
Filipljanima 2:5-11).

Niko drugi nije bilo kada tako rođen. Ja nisam živeo pre svoga rođenja. Moj život je počeo kada sam se rodio. Ja sam bez preegzistenicije.

Zatim, Njega je rodila devica. On nije imao ljudskog oca. Začet je od Svetoga Duha. On nije priznavao nikoga drugog sem Boga za svoga Oca. Dakle, jedinstven je po načinu svoga rođenja.

  ( nastavlja se, Ako Bog da  )

16.09.2013.

Boziji Narod - IZRAEL

03.08.2013.

VRIJEME SUDACA

Ovo je jedno od najmračnijih vremena Izraelske povijesti uopće. To je vrijeme kada je narod štovao druge bogove, nije slušao Jahvu. Ljudi nisu prenosili na svoju djecu ono što je Bog rekao u svome Zakonu.

Tadašnji svećenici, Levitsko pleme, bili su raspodijeljeni i nisu izvršavali svoju ulogu u podučavanju zakona, a nisu niti svojim primjerom pokazali ljudima kako živjeti Božju Riječ. Dakle, narod nije imao primjera koji bi ih upućivao na Gospodina, a i oni sami su vrlo brzo zaboravljali na ono što im je Gospodin htio reći. Ono što moramo primijetiti je to da Gospodin u bilo kojem vremenu povijesti ima svoj ostatak o kojem Biblija govori, pa tako i u vrijeme kada su suci živjeli. Bilo je ljudi koji su bili vjerni Njemu i koji su držali Zakon. Gospodin je blagoslivljao takove ljude, ali su bili toliko rijetki da ih je bilo vrlo teško zapaziti.

 

 ILIJA I JEZABELA

  Poći ćemo malo u vrijeme kada je živio Ilija. Sjećate li se kada je bila Ahab dozvolio svojoj ženi da ima onih 450 balovih svećenika. Čitamo da se je narod klanjao Balu i Aštarti. Jahve je bio negdje u sjeni, a kada je u sjeni onda ga i nema jer On se neće nametati. Dakle, štovali su druge bogove i onda je Bog podigao Iliju i kroz mnoge znakove i mnoga čudesa koje je prorok činio, Gospod je govorio narodu. Ali narod nije htio slušati. I narod je otišao tako daleko da se Ilija fizički obračunao sa svih 450 ljudi, odnosno posjekao im glave. Kada su bili na brdu Ilija je rekao: "Sada ćemo ovdje prinijeti žrtvu i tražit ćemo da oganj s neba spali žrtvu i tako će se pokazati koji je pravi Bog. Je li Bog Bal ili je Bog Jahve." Znamo da je Gospodin spalio ne samo ona drva i žrtvenu životinju koja je bila na žrtveniku nego je spalio i svu vodu koja je bila okolo u onim jarcima. Tako je Jahve potvrdio da je On Bog, a ne Bal. I onda ih je Ilija izazivao: "Valjda je vaš bog otišao na dopust, ili spava pa malo glasnije morate vikati". I onda su se oni počeli derati, rezali su svoju kožu u znak želje da ih bog usliša. No, onda Ilija doživljava ono što se obično doživljava nakon velikih uspjeha, a i uspona a to je depresija i niski pad. Ilija pada u jednu takvu depresiju da bježi pred Jezabelom jer je ona tražila njegov život. I onda ga Gospodin pohodi i pita ga: "Ilija, pa što radiš?" A Ilija kaže: "Gorljivo sam radio. Marljivo sam služio tebi a sada sam na kraju ostao sam i sada hoće ova žena uzeti moj život." A Gospodin mu reče: "A tko ti je rekao da si sam?" A on kaže: "Pa nikoga nije bilo". "A tko ti je rekao da si sam? A ne. Sačuvao sam sebi ostatak. 7000 ljudi".

Bilo je 7000 ljudi koji nisu priklonili svoju glavu Balu. Koji nisu štovali tuđe bogove, koji su služili Jahvi.

Vidite, vjerojatno smo i mi u nekoj sličnoj situaciji, u ovom mračnom razdoblju naše povijesti pa mislimo: "Sami smo, nema nigdje nikoga". Ali Gospodin ima svoj narod. Nemojmo biti obeshrabreni.

 

 GOSPODIN IMA SVOJE LJUDE

  I u mračnom razdoblju Izraelske povijesti Gospodin ima svoje ljude koji će mu biti poslušni, koji će živjeti riječ, koje će On moći koristiti da bi ispunio svoje planove. Vidite i u tom razdoblju Gospodin jasno daje svoje svjetlo i ljudi ga mogu vidjeti.

 

 Dolazi vrijeme kada će Isus ponovo doći. Već je na samim vratima. I kada dođe bit ćete zajedno sa mnom fascinirani kada dođu krijesnice. To su male životinjice, insektići, koji lete po zraku i svijetle. Koliko god bilo mračno krijesnica se vidi. Kao djeca uvijek smo ih lovili i gledali gdje im je baterija? Sjećate li se toga? Kako svijetli? Vjerojatno postoji neko objašnjenje. Taj mali insekt svijetli i svi ga vide. Nemoguće ga je sakriti.

  Takvo je svjetlo i ova knjiga o Ruti u vrijeme Sudaca.

 

22.07.2013.

NIJE VAZNO KOLIKO VJERE IMAS, VEC U KOGA VJERUJES

Vrijednost vjere nije u tome da osoba tu vjeru posjeduje, nego u onome u koga se vjeruje. Inače, možeš imati vjeru jaču nego itko u povijesti, no ako ju polažeš, primjerice, na lončanice u tvojoj dnevnoj sobi, imaš li spasonosno zajedništvo s Bogom? 

Jesi li primio oproštenje grijeha? Zašto ne, kad imaš dovoljno vjere? Zato što je objekt tvoga vjerovanja sobna biljka!


S druge strane, ako imaš vjeru veličine pjegice i staviš je u Isusa Krista, imaš li tad spasonosno zajedništvo s Bogomm? Primaš li oproštenje grijeha? Deinitivno! U čemu je razlika? U objektu tvoga vjerovanja, u onome na koga polažeš svoju vjeru – eto, u tome je razlika!

Kršćanska vjera nije subjektivna nego je u potpunosti objektivna. Zato apostol Pavao u svojoj poslanici Korinćanima napominje: ''Ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još uvijek u svojim grijesima.'' (1 Korinćanima 15,17).

Pavao je shvatio da subjektivna vjera – unatoč tomu koliko je snažna – nije dovoljna da te spasi od grijeha. No, kad svoju vjeru staviš u uskrsnuloga Krista, spašen si ''milošću – po vjeri'' (Efežanima 2,8). Ne spašava te vjera, nego Isus Krist.
04.05.2013.

Jedno od Biblijskih prorocanstava o Isusu

750 god. prije Isusa, prorok Izaija je napisao: A On bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da Ga Bog bije i muči. Ali On bi ranjen za naše prestupe, izbijen za naša bezakonja; kar beše na Njemu našeg mira radi, i ranom Njegovom mi se iscelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na Nj bezakonje svih nas. (Izaija 53. 4-6)

29.04.2013.

:)

10.04.2013.

HALLELUJA !! LOBET GOTT IN SEINEM HEILIGTUM!!

31.03.2013.

Isus Krist

Isus (Riječ) je oduvijek Bog koji je postao čovjek? U Bibliji piše: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. … I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. (Ivan 1,1.14 JB) Zašto je bilo potrebno da Isus uzme ljudsku narav? U Bibliji piše: Zato je trebalo, da bude u svemu sličan braći, da bude milosrdan i vjeran veliki svećenik pred Bogom, da okaje grijehe naroda. (Hebrejima 2,17 ŠA) Isus je pokazao svoju ljudsku i božansku narav u odupiranju kušnji. U Bibliji piše: Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. (Hebrejima 4,14.15 JB) Isus je pokazao svoju božansku narav svojim uskrsnućem. U Bibliji piše: A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše.'' (Marko 16,6 JB)

30.03.2013.

:)

"Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše." *Izaija 53,5

23.03.2013.

Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i Njemu jedinom služi!" ISUS *Matej 4,10

08.03.2013.

ZASTO SLIJEDITI ISUSA?

Možete iskusiti već sada radost duše koja nadilazi svako razumijevanje jer nije utemeljena na prolaznosti, već na vječnoj spoznaji spasenja.

- Budući da možete umrijeti još ove noći ovo mogu biti posljednje riječi koje ste pročitali o spasenju.

 - Zato što Krist uskoro dolazi možete se naći zatečeni jer je i rekao da će doći kao lopov u noći, kada se najmanje očekuje. Možda ga uopće ne iščekujete, što je

ustvari i ispunjenje onoga što je rekao.- Svako odbacivanje evanđelja čini vaše srce tvrđim i nespremnijim odgovoriti na poruku milosti kasnije.

SMRT ZA ŽIVOT

 ''Zatim im reče: 'Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi! Jer tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene, spasit će ga.

Što koristi čovjeku ako cijeli svijet dobije, a sam sebe izgubi ili se upropasti?'' (Lk 9,23-25) Pomalo čudan zahtjev za Isusove sljedbenike, zar ne? U kraljevstvu Božjem stvari funkcioniraju na način da je potrebno umrijeti kako bi mogli živjeti u punini. Čemu valja

umrijeti?

 - umrijeti grijehu – staviti svaki naš grijeh pred Gospodina.

 - umrijeti svojoj volji – dopustiti Njemu da bude stvarni Gospodar našega života.

 - umrijeti svojoj sebičnosti – svemu onome što želim da bude na moj način, a ne na Božji.

 - umrijeti svom uspjehu – ambicijama koje se možda protive onome što Bog želi za naše živote; bez obzira na razinu uspjeha naučiti u svemu ovisiti o Bogu.
02.02.2013.

ISUS - jedini put do Boga

Odgovor možeš naći u Božjoj riječi, Bibliji:

'I nema ni u kom drugom spasenja: jer nema pod nebom drugog imena danog ljudima po kojem nam se treba spasiti.' (Djela apostolska 4,12)

Isus reče: 'Ja sam Put, i Istina, i Život - nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.' (Ivan 14,6)

 

Put:

Isus ne tvrdi da će nam pokazati put do Boga. On je rekao: 'Ja sam put nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.' Drugim riječima: on za sebe tvrdi da je jedini put do osobnog odnosa s Bogom kao ocem.

Kada kao kršćani kažemo da je Isus jedini put, tada to prije svega znači da svi ljudi - kršćani, budisti, muslimani, agnostici itd. imaju istu sudbinu. Svi smo mi jako zakazali u dostizanju Božjega savršenog standarda. Osim toga, bez obzira na mjerila, ideje i djela po kojima živimo, ne uspijeva nam živjeti ni po vlastitim mjerilima i idealima. Biblijsko kršćanstvo podrazumijeva da je Bog putem svoga sina Isusa Krista izvršio ono što sami ne možemo učiniti. Riječ 'religija' dolazi od lat. 'religere', što znači 'dovesti natrag'. To je čovjekov pokušaj da dođe do Boga. No u Isusu Kristu sam Bog gradi most prema čovjeku. To je fundamentalna razlika!

 

Obilježje je kršćanske vjere upravo to da je Bog postao čovjekom, umro za nas te nam nudi oproštenje i opravdanje u sadašnjosti i vječnosti bez nakande. Spasenje nije nešto što bismo mogli zaraditi, već nešto što primamo kao dar. Inače bi bilo arogantno reći: 'Spašen sam i otkupljen.'

Spašeni smo kada se u vjeri uzdamo u Isusa, kako ga predstavljaju Evanđelja, i s njim ulazimo u osobni odnos.

 

Istina:

Još jedna Isusova izjava: 'Ja sam istina.' (Ivan 14,6)

Neki bi ga danas zbog te tvrdnje nazvali 'netolerantnim' jer mnogi obožavaju svetu toleranciju. Pa ipak i tolerancija ima svoje granice. Ljudi su uvjereni u to sa svoga osobnog stanovišta, ali tolerancija ne može značiti da su sva gledišta jednako istinita. Ako je 2 + 2 = 4, onda taj zbroj ne može istovremeno biti 8. Nije netolerantno reći da je samo jedan odgovor ispravan.

Većina istočnih religija je panteistička. One govore da je Bog sve što postoji i da su Bog i univerzum jedno. S druge strane, Biblija govori o beskonačno-osobnom Bogu stvoritelju, koji je stvorio sve stvari, odvojeno od sebe i izvan sebe samoga. Ne mogu oba gledišta biti ispravna. Jedno isključuje drugo. Kršćani tvrde i da je Isus Božji sin, koji je umro i u tijelu uskrsnuo od mrtvih. Islam poriče tu tvrdnju. Ne može oboje biti točno. Poštenje je važno, ali poštenje ne jamči istinu!

Život:

Isus tvrdi i: 'Ja sam život .' (Ivan 14,6) i u tome je jedinstven. Mnogi kažu: 'Moja vjera je zlatno pravilo!' Još od Konfucija veliki su učitelji, a i Isus, naučavali da za druge trebamo činiti ono što bismo željeli da oni čine za nas. No jedino nam Isus nudi ne samo niz ideala, već i snagu i sposobnost da živimo s Bogom, za što smo i određeni.

Kršćanska vjera nije 'Uradi sam' ponuda Bogu i nebu. Bog nam nudi životvornu snagu Svetoga Duha kako bi nas oslobodio strašnoga i bijednoga kruga grijeha i smrti, koji inače vlada našim životom.

Isusove tvrdnje možda zapanjuju svojom autoritativnošću i potpunošću. Samo Isus tvrdi da je on istina koja je postala tijelom kako bi oslobodila i spasila ljude.

Je li bio u pravu rekavši: 'Ja sam istina'? Ako nije, bio je samo lažljivac. No ako je to točno, onda je jedinstveno i nenadomjestivo. Vjerujem da je jedinstven u tome, u svome učenju, životu, smrti i uskrsnuću. On je jedini koji je umro, uskrsnuo u tijelu i danas živi.

'Ja sam Prvi i Posljednji ' onaj koji živi. 'I mrtav bijah, a gle, živim u vijeke vjekova! Amen. I imam ključeve pakla i smrti.' (Otkrivenje 1,17 - 18)

 

Ako je Isus put, istina i život, onda zaslužuje da mu se potpuno predamo i slijedimo ga. On je jedini put do Boga - ili je ništa.

 

Što je on za tebe?

Imaš vremena točno za jedan život da spoznaš istinu o njemu.

Biti s njim, to je nebo, biti odvojen od njega je pakao.
25.01.2013.

!!!!

Svjedočim vam danas nebom i zemljom, da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izaberi život da budeš živ ti i sjeme tvoje(5.Knjiga Mojsijeva 30.19)
19.01.2013.

SPASENJE - BESPLATNI DAR BOZIJI

Jednoga dana svi ćemo se naći pred Gospodom,jedni spašeni drugi zauvijek prokleti,molim vas bar pročitajte i razmislite o ovome...

Što je plan spasenja?

 Odgovor: Jesi li gladan? Ne fizički gladan, nego jesi li gladan nečega većeg u životu? Postoji li duboko u tebi nešto što nikada nije bilo zadovoljeno? Ako ima, Isus je put! Isus je rekao: ''Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, sigurno neće ogladnjeti. Tko vjeruje u me, nikada neće ožednjeti'' (Ivan 6,35).

 Jesi li zbunjen? Čini li ti se da nikako ne možeš naći put ili svrhu u životu? Čini li ti se kao da je netko ugasio svjetla, a ti ne možeš pronaći prekidač? Ako je tako, Isus je put! Isus je izjavio: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život« (Ivan 8,12).

 Osjećaš li se ikada kao da si zaključan izvan života? Jesi li pokušao ući na mnoga vrata iza kojih se nije našlo ništa osim praznine i besmisla? Tražiš li ulaz u ispunjavajući život? Ako da, Isus je put! Isus izjavljuje: »Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti« (Ivan 10,9).

Iznevjere li te uvijek drugi ljudi? Jesu li tvoji odnosi plitki i prazni? Čini li ti se da te svatko želi iskoristiti? Ako da, Isus je put! Isus je rekao: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje život za svoje ovce… ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene« (Ivan 10,11. 14).

 Pitaš li se što se događa nakon ovoga života? Jesi li umoran od življenja za stvari koje trunu i hrđaju? Sumnjaš li ponekad ima li život ikakva smisla? Želiš li živjeti nakon što umreš? Ako da, Isus je put! Isus je izjavio: »Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti« (Ivan 11,25-26).

 Što je put? Što je istina? Što je život? Isus je odgovorio: »Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni« (Ivan 14,6).

 Glad koju osjećaš jest duhovna glad koja može biti zadovoljena jedino Isusom. Isus je jedini koji te može podići iz tame. Isus je prolaz do života koji zadovoljava. Isus je prijatelj i pastir kojega si tražio. Isus je život – u ovom i u sljedećem svijetu. Isus je put spasenja!

 Razlog zašto si gladan, razlog zašto ti se čini da si izgubljen u tami, razlog zašto ne možeš naći smisao života, jest taj što si odvojen od Boga. Biblija nam kaže da smo svi sagriješili i time se odvojili od Boga (Propovjednik 7,20; Rimljanima 3,23). Praznina koju osjećaš u svome srcu jest Bog koji nedostaje u tvome životu. Stvoreni smo da imamo odnos s Bogom. Zbog našeg smo grijeha odvojeni od toga odnosa. Još gore, naš će grijeh uzrokovati odvojenost od Boga za svu vječnost, u ovom i u sljedećem životu (Rimljanima 6,23; Ivan 3,36).

 Kako se može riješiti ovaj problem? Isus je put! Isus je uzeo naš grijeh na sebe (2. Korinćanima 5,21). Isus je umro umjesto nas (Rimljanima 5,8), uzimajući kaznu koju mi zaslužujemo. Tri dana kasnije, Isus je ustao od mrtvih, dokazujući svoju pobjedu nad grijehom i smrti (Rimljanima 6,4-5). Zašto je On to učinio? Sam Isus odgovorio je na to pitanje: '»Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje« (Ivan 15,13). Isus je umro kako bismo mi mogli živjeti. Ako se pouzdamo u Isusa, vjerujući da je njegova smrt plaća za naše grijehe, svi su naši grijesi oprošteni i oprani. Naša će duhovna glad biti zadovoljena. Svjetla će se upaliti. Imat ćemo pristup ispunjavajućem životu. Znat ćemo tko je naš istinski najbolji prijatelj i dobri pastir. Znat ćemo da imamo život nakon što umremo – uskrsli život u raju, zauvijek s Isusom!

 »Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni« (Ivan 3,16).

 
05.01.2013.

KRALJEVSTVO BOZIJE

"Jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravda i mir i radost u Duhu Svetome." (Rimljanima 14,17)
31.12.2012.

BOZIJI MIR


 

"I mir Božji, koji nadilazi svaki um, sačuvat vaša srca i vaše misli u Kristu Isusu." Filipljanima 4:7

 "Mir Božji" nije tek neka vrsta mira koju nam Bog daruje. To je Božji osobni mir - mir koji je dio same Njegove prirode. Njegov mir je takav da ga ništa ne može uznemiriti. Kada je stvorio anđele, i kada je u njihovim redovima izbila pobuna s dalekosežnim posljedicama u Njegovoj vaseljeni, čak ni takva crna nesreća nije mogla Ga uznemiri. Nastavio je da ispunjava želje Svoga srca time što je popravio štetu koja je učinjena zemlji, stvorivši novu vrstu bića - čovjeka.
Tada je i čovjek pao. Ipak, Božji mir je ostao neozlijeđen. Mi bismo očekivali od Njega da odmah stupi u djelovanje i popravi što je pokvareno; međutim ne. Bog je mogao čekati na "puninu vremena" prije no što pošalje svog sina da bi povratio izgubljeno. Kada bi morao čekati tisuće godina Njegov mir se ne bi poremetio. Bog obećava da će mir takve kvalitete sačuvati srca i misli onih koji ispune Njegove uvjete, tj.. koji Mu u molitvi sve predaju.

 
21.12.2012.

VJECNI ZIVOT

"Zaista, zaista, kažem vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje Onome koji me poslao, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život." *Iv.5,24

 

Vječni život ne počinje tek poslije smrti. nevjerujuće nominalno kršćanstvo je uhvaćeno u veliku zabludu da će griješnik nakon smrti možda biti spašen, ako se nije preolako upuštao u grijeh i bezbožnost.

 

To i odgovara želji prirodnog čovjeka. Taj i traži nekakvu religiju koja će mu ostaviti nadu na zagrobni život i

nadu da će tamo biti u blaženstvu a koja mu istodobno za razdoblje ovog zemaljskog života pušta slobodu da živi za svijet i da hodi putevima grijeha.

 

Život sa Bogom i za Boga odgađa se za vječnost i ljudi žive za ovozemaljski život s time, da prizivaju Boga samo onda kad naiđe nevolja. Inače se ljudi pozivaju samo na Božju milost. Većinom i poriču postojanje vječne propasti za bezbožnike i mnogi silno se trude da iz Biblije dokažu da će na kraju ipak svi biti spašeni i blaženi.

 

Ova religija spasenja je užasna prijevara: Božja riječ svjedoči ono suprotno. Prirodni čovjek je izgubljen i potpada pod sud. A Bog je u svojoj divnoj ljubavi poslao i dao svog Jedinorođenog Sina. Isus Krist je došao sa nebesa da traži izgubljeno i da spasi (Lk.19,10). Tko se podredi Božjoj Riječi i vjerom primi Isusa kao svog Spasitelja, izbavit će se iz vječne propasti, jer Svetim Duhom prima vječni život. Svaki takav postaje Božje dijete i Božji nasljedink. Time ima vječni život, iako je još u slabome i prolaznome tijelu.

 
15.12.2012.

???

14.12.2012.

GRIJEH :(

13.12.2012.

:)

12.12.2012.

LJUDSKO SRCE


 

"JER SE NAŠE SRCE VESELI U NJEMU." *Psalam 33:21

 

Kad sam bio dječak, tako je pričao neki Božji sluga , pitao me je jednom jedan gospodin: "Što misliš, kada će pojedini čovjek shvatiti da se dovoljno obogatio?" "Pa, vjerojatno kada stekne oko sto tisuća dolara" odgovorio sam. "Ne". "Dobro, ali sigurno kad stekne četiristotine tisuća dolara". "Ne". "Ali sasvim sigurno kad stekne četiri miliuna dolara!" "Ne". "Sasvim sigurno nakon što stekne četrdeset miliuna!" "Ne". Uzvratio je sasvim ozbiljno taj gospodin. "Čovjek je zadovoljan tek onda, kad posjeduje makar malo više od onoga što stvarno posjeduje, tj. nikada!" Ako svoj ormar čak nabiješ zlatom, svoje srce nisi nikada u stanju napuniti nikakvim blagom ovoga svijeta. Zašto ne? Tvoj ormar je zato tu da ga se puni s prolaznim zemaljskim stvarima. Ali tvoje srce je stvoreno da prihvati bogatstva koja ostaju za vječni život. A ova bogatstva su ljubav Božja i slava Božja. *Vjerujemo - zato čitamo!
11.12.2012.

!!!

Dolazak Gospodnji ???

10.12.2012.

KUPOVATI BEZ NOVCA :)

Oj žedni koji ste god,

dođite na vodu i koji nemate novca,

dođite, kupujte i jedite;

hodite, kupujte bez novca

i bez plaće vino i mlijeko." *Izaija 55:1

 

Da li smo dobro čuli? Što je ovdje napisano? "Kupujte bez novca i bez plaćanja!" Da li je tako nešto moguće? Poznajemo poslovicu: "Samo smrt je besplatna". A ovdje nam piše, da možemo nešto da kupimo bez novca ... Šta? Ne radi se ovdje o nečemu što bi neko davao besplatno u vidu reklame. Ovdje se nudi ono najljepše, za

čim svi čeznemo, mada ponekad nismo ni svjesni: ovdje se nudi ono što može da smiri glad srca i žeđ duše za životom.

 

Svijet nam, sa svih strana, obećava da će umiriti čežnju našu vrelu za stvarnim životom. Logično je da treba ponijeti novac. Novcem je potrebno platiti. A kada, na kraju, ustanovimo da smo bili prevareni, postoji odgovor: "Trebao je da imaš više novaca!" I tako jure nerazumni ovim svijetom i misle: "Samo kada bih imao više novca, znao bih kako da sebi bolje sredim život". Svijet često prodaje bezvrijedne stvari za veliki novac. Poznajemo riječi proroka Izaije: "Nerazumljiv govori gluposti ... da bi ostavio neutoljena čežnju gladnog". Ko ovako shvaća varljivost svijeta, tome će sada zastati dah. Pred nama stoji uskrsnuti Isus Krist i poziva gladne i žedne duše: "Kupujte bez novca i plaćanja!" Pravi život. Besplatno! To je najljepše! To je isto kao što je jednom prilikom rekao neki mladić: "Ne mogu, jednostavno, više živjeti bez Njega".

 
01.12.2012.

BOZIJI SAVEZ SA IZRAELOM JE VJECAN

These are the words of the Lord, who has given the sun for a light by day, ordering the moon and stars for a light by night, who puts the sea in motion, causing the thunder of its waves; the Lord of armies is his name. 36 If the order of these things before me is ever broken, says the Lord, then will the seed of Israel come to an end as a nation before me for ever. 37 This is what the Lord has said: If the heavens on high may be measured, and the bases of the earth searched out, then I will give up the seed of Israel, because of all they have done, says the Lord. (Jeremiah 31. 35-37)
14.11.2012.

Prije nego... ???

Prije nego kažeš neku ružnu riječ - Pomisli na one koji ne mogu da govore.

 

Prije nego što se počneš žaliti na ukus hrane - Pomisli na one koji nemaju ništa da jedu.

 

Prije nego što se požališ na svoga muža ili ženu - Pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga.

 

 

Prije nego se požališ na život - Pomisli na one koji su umrli prerano.

 

Prije nego se požališ na svoju djecu - Pomisli na one koji žele djecu ali ih nikad neće imati.

 

Prije nego se požališ na svoju obitelj - Pomisli na one koji su siročad.

 

Prije nego se požališ na svoju kuću - Sjeti se onih ljudi koji žive na ulici.

 

Prije nego se počneš žaliti za dužinu puta koji moraš prijeći vozeći - Sjeti se onih koji tu istu udaljenost hodaju.

 

I kad si umoran i žališ se na svoj posao - Sjeti se nezaposlenih, invalida, onih koji bi dali sve da imaju tvoj posao.

 

I prije nego i pomisliš da uperiš prst u nekoga i počneš ga osuđivati - Sjeti se koliko je tebi Bog oprostio.

 

I kada te loše misli počnu bacati u depresiju - Ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli:

 

ISUS JE TU -- ON MI POMAŽE!   
12.11.2012.

Tirkizna ogrlica

Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje raskošne trgovine promatrao je prolaznike. Neka se djevojčica, odjednom, približila trgovini i prislonila nosić uz staklo izloga. Kao nebo plave oči, radosno su zasjale kad

je ugledala jedan od izloženih predmeta. Ušla je odlučno i prstom je pokazala tirkiznu ogrlicu....

 - ''To je za moju sestru. Možete li je zapakirati kao poklon?''

 Trgovac je sa nevjericom pogledao djevojčicu i upitao:

 - ''A koliko novaca imaš?''

 Ona se podiže na prste, stavi na pult limenu kutiju , otvori je i isprazni.

 Bilo je tu nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i figurica.

 - ''Hoće li biti dovoljno?'', upita ponosno. ''Željela bih starijoj sestri kupiti poklon. Otkada nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rođendan. Mislim da će je poklon veoma obradovati. Njezine su oči iste boje kao taj dragi kamen.''

 Trgovac je otišao u prostoriju iza pulta i u zlatno-crveni papir zapakirao kutijicu.

 - ''Uzmi je i pazi na nju.'', reče djevojčici.

 Ona uzme paketić kao pobjednički pehar i ponosno izaže iz trgovine.

 Sat vremena kasnije, u trgovinu uđe prekrasna djevojka s kosom boje meda i divnim tirkiznim očima. Stavi na stol kutijicu koju je trgovac nedavno zapakirao i upita:

 - ''Je li ova ogrlica kupljena u Vašoj trgovini?''

 - ''Da gospođice.''

 - ''Koliko je koštala?''

 - ''U mojoj trgovini cijene su stvar povjerenja, tiču se samo mene i mojih kupaca.''

 - ''Moja sestra je imala samo nešto sitniša, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!'', reče djevojka gurajući kutijicu nazad trgovcu.

 Trgovac zatvori kutiju, složi omot i vrati je djevojci.

 

- ''Vaša je sestra platila najvišu cijenu: dala je sve što je imala.''

 ---------------------------------------------------------------------------

 Tada Isus pozva k sebi svoje učenike te im reče:

 

"Zaista,kažem vam,ova je siromašna udovica ubacila je više nego svi drugi koji su ubacivali u blagajnu.

 Jer svi ubaciše od svog viška,a ona od svoje neimaštine:UBACILA JE SVE ŠTO JE IMALA,sve svoje uzdržavanje." Marko 12:43,44

 

Božiji blagoslov...

 
10.11.2012.

ISUS: Ja sam Put, Istina i Zivot

"Gospodine-reče Mu Toma-ne znamo kamo ideš.
Kako bismo mogli poznavati put?

JA SAM PUT,ISTINA I ŽIVOT-reče mu Isus.
-Nitko ne dolazi Ocu osim po Meni."

Ivan 14:6
04.11.2012.

BRIGE I ZABRINUTOST

Zabrinutost ne vodi nikuda. U Bibliji piše: Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne učiniš. (Psalam 37,8 KS)
Nema razloga za zabrinutost – Bog o svemu vodi računa. U Bibliji piše: Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što 

ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. (Matej 6,31-33 JB)

Mi se ne možemo osloboditi brige dok ju ne zamijenimo nečim boljim. U Bibliji piše: Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. (Filipljanima 4,6.7 JB)

Kada se brinemo samo gubimo vrijeme. U Bibliji piše: A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? (Luka 12,25.26 JB)

Prepusti sve svoje brige Gospodinu. U Bibliji piše: Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. (1. Petrova 5,7 JB)


27.10.2012.

DOKAZ DA POSTOJI BOG

Dokaz da postoji Bog ...

Na Sveučilištu u Čikagu svake se godine organizira izlet na kojem se debatira o vjeri. Jedne su godine pozvali dr. Paula Tillicha i on je dva i pol sata “dokazivao” da je Isusovo uskrsnuće lažno. Citirao je razne znanstvenike i teologe, te zaključio da je, pošto nema povijesnog uskrsnuća, vjerovnje Crkve krivo. Potom je zapitao ima li tko kakvih pitanja.Nakon kojih tridesetak sekundi jedan je stari čovjek, ustao u pozadini.“Doktore Tillich, ja imam jedno pitanje”, rekao je dok su svi uperili svoj pogled u njega. Posegnuo je rukom u svoju vrećicu i izvadio jabuku, te ju počeo jesti. “Doktore Tillich … (njam, njam, njam) … moje pitanje je jednostavno …(njam, njam, njam) … nikada nisam pročitao knjige koje ste vi pročitali … (njam, njam, njam) … i ne znam napamet biblijske stihove na originalnom grčkom …(njam, njam, njam).” Dovršio je jabuku. “Sve što želim znati je – da li je ova jabuka što sam je pojeo bila kisela ili slatka?”Dr. Tillich je zastao na trenutak, te potom odgovorio: “Ne mogu Vam odgovoriti na to pitanje, jer ju nisam kušao.” Starac je bacio ogrizak jabuke u svoju izgužvanu papirnatu vrećicu, pogledao dr. Tillicha i mirno rekao: “Niste kušali niti mog Isusa.”Preko tisuću prisutnih nije se moglo suzdržati. Gomila je počela pljeskati i podvikivati s radošću. Dr. Tillich je zahvalio svojim slušateljima te odmah otišao. Da li si ti kušao Isusa?“Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin: blagočovjeku koji se Njemu utječe” (Psalam 34,9)

23.10.2012.

BOZIJA LJUBAV

"Vratite se ... govori Gospod;
Neću više gnjevno gledati na vas,
Jer sam milostiv, veli Gospod,
Ne gnjevim se dovijeka." *Jer.3,12

...

Ono što je Gospod preko proroka Jeremije poručio svom tvrdovratom narodu, to Bog govori i svakom čovjeku istom dobrotom i istom milošću. Gospod svakome želi samo dobro, ne želi gnjevno gledati na ljude. On ne želi smrt griješnika, nego da se griješnik obrati i da živi.

Ali ovo "obraćenje" je neminovno potrebno, čovjek neophodno mora da se vrati k Njemu kao Bogu, mora priznati da je griješnik i tu grešnost pripisati svojoj prirodi. Čovjek nastoji ušutkati neugodni glas svoje savjseti koja mu govori, ali Bog se trudi da taj glas bude sve jači. Bog dozvoljava da se čuje Njegov glas, i taj glas djeluje na savjest. Nije važno samo ono što drugi ljudi o nama misle, i ne opterećuje nas samo ona nepravda koju smo nanijeli ljudima. Kako se naša srca odnose prema Bogu, našem Stvoritelju, koje mjesto ima On u našemu životu, što činimo s Njegovom Riječi? Pomisao da ćemo Mu jednom morati dati obračun, sigurno mnoge uznemiruje. Da li nastojimo taj nemir zataškati, ublažiti, udaljujući se još više od Boga, i ustručavajući se da mislimo na Njega i posvećujući svoj duh i pažnju hotice i isključivo na stvari ove zemlje?

Odbiti da se vratimo k Njemu kada nas Njegova Milost poziva - može li biti nešto strašnije? Što će moći takav čovjek odgovoriti na dan suda pravednom Sucu?
22.10.2012.

:)

Ali ako i onde potražiš Gospoda Boga svog, naći ćeš Ga, ako Ga potražiš svim
srcem svojim i svom dušom svojom. 30 Kad budeš u nevolji i sve te
to snađe, ako se u poslednje vreme obratiš ka Gospodu Bogu svom, i poslušaš glas
Njegov, 31 Gospod je Bog tvoj milostiv Bog, neće te ostaviti ni
istrebiti, jer neće zaboraviti zavet s ocima tvojim, za koji im se
zakleo.

32 Jer zapitaj sada za stara vremena, koja su bila pre
tebe, od onog dana kad stvori Bog čoveka na zemlji, i od jednog kraja neba do
drugog, je li kad bila ovakva stvar velika, i je li se kad čulo šta takvo? 33 Je li kad čuo koji narod glas Božji gde govori isred
ognja, kao što si ti čuo i ostao živ? 34 Ili, je li Bog pokušao da
dođe te uzme sebi narod iz drugog naroda kušanjem, znacima i čudesima i ratom i
rukom krepkom i mišicom podignutom i strahotama velikim, kao što je učinio sve
to za vas Gospod Bog naš u Misiru na vaše oči? 35 Tebi je to pokazano da poznaš
da je Gospod Bog, i da nema drugog osim Njega. (5Mose 4. 29-35)

18.10.2012.

POKLONI DOBROTU

17.10.2012.

Isus: - Ja sam Put, Istina i Zivot -

"ŠTO NIJESTE UČINILI JEDNOMU OD OVIH NAJMANJIH, TO NIJESTE UČINILI NI MENI." *Matej 25,45 Općenito vlada mišljenje da će ljudi biti osuđeni jedino na temlju svojih zlih djela. U Evanđelju po Mateju 25, vidimo da Gospod kara ljude zbog onoga što su propustili učiniti: "Bio sam gladan i nijeste mi dali jesti; žedan, i nijeste mi dali piti. Bio sam stranac i nijeste me primili na konak; gol, i nijeste me zaodjeli. Bio sam bolestan i u tamnici i nijeste me pohodili!" (42-43) Iz toga se vidi da svi ovi, koje oslovljava Gospod nisu imali ljubavi, nisu imali samilosti i nisu imali sažaljenja, iako su zato imali obilnih mogućnosti i prilika. Kako je došlo do ovih grijeha propusta. Zato što ovi ljudi nisu posjedovali vječni život i Božjeg duha. Kako su izričito propustili učiniti ono što su trebali! "Jer tko zna dobro činiti, a ne čini, grijeh mu je (Jk.4,17). Koji iskren čovjek neće priznati da je mnogo toga propustio u svom životu i da je prema tome zaista sagriješio? Nisi li se još utekao otkupnoj žrtvi na Golgoti? Treba da shvatiš da moraš biti izveden na sud zbog mnogobrojnih grijeha, u obliku neispravnih djela ili u obliku propusta! Izgubljen si, zauvijek izgubljen, a ipak još uvijek traje vrijeme milosti, još možeš biti spašen. Ponizi se pred Bogom uviđajući svoju krivicu i primi Gospoda Isusa kao Onoga, koji je za tebe umro na Križu.

13.10.2012.

Isus: Ja sam Put, Istina i Zivot

"... Jer naš rat nije s krvlju i tijelom ..." (Ef.6: 12) Bog nije Bog bune, nego Bog mira (1.Kor.14: 33). Možda se pitamo zašto onda toliko sukoba i nesporazuma među ljudima. Zašto toliko nesporazuma čak i među kršćanima koji govore da poznaju i pripadaju Bogu mira? Nameće nam se jedno pitanje. Tko je ustvari uzrok svih nesporazuma, buna i sukoba? Tko je uzrok buntovništva? Želim ti dam do znanja, dragi prijatelju, da to nisu samo ljudi. Postoji duhovni svijet. Uostalom, prvi konflikt je izbio u nebu, a ne na zemlji. Zli duh (Sotona) je bio kerubin, zakljanjač Božijeg lica. Bio je jedan od najljepših Božjih stvorenja u nebu. Čitamo u Knjizi proroka Ezekiela 28 šta se desilo tom zlom duhu: "Ti si bio kerubin, pomazan da zakljanjaš; i Postavih te; ti bijaše na svetoj gori Božjoj, hodio posred kamenja ognjenoga. Savršen bješe na putevima svojim od dana kada se rodi dokle se ne nađe bezakonje na tebi "(Jez.28: 14,15). I dalje 17.stih kaže: "Srce se tvoje ponese ljepotom tvojom, ti pokvari mudrost svoju svjetlošću svojom; baciću te na zemlju; pred careve ću te položiti da te gledaju." Kada razmišljamo o tome, postavlja nam se pitanje kako je Bog mogao dopustiti da se na mjestu Njegovog prebivanja dogodi zlo. Lako dobivamo odgovor ako se opomenemo činjenice da je Bog sva nebeska stvorenja stvorio na takav način da imaju slobodnu volju i osobni izbor. On nije htio da stvori robote i stvorenja koja će Mu automatski služiti. Bog zna da svaka mehanička i nametnuta služba ne može biti služba ljubavi, a On je želio stvorenja koja će mu služiti iz ljubavi. Dakle, ovaj najljepši i najmudruji kerubin se ponio svojom ljepotom. Sa druge strane, Bog se suproti ponositima (Jakov 4:6) iu Njegovom prisustvu ne može opstati ponosno stvorenje. Iz tog razloga, kada se u tom heruvimi pojavio ponos, on je morao biti odstranjen iz Božje prisustnosti. Međutim, zaprepašćujuća je činjenica da je taj kerubin uspio odvući još trećinu nebeskih stanovnika sa sobom (Otkr.12: 4). Svi oni su zbačeni na zemlju i danas djeluju kao demoni i sile zla. Ne vidimo ih očima tijela, ali na temelju ponašanja ljudi primjećujemo da imaju strahovit utjecaj. Znači, postoji rat između Boga i Sotone. Taj rat je najprije izbio na nebu, ali pošto je Sotona sa svojim anđelima zbačen na zemlju, mjesto ratovanja je premješteno. Taj rat između Boga i Sotone je sada na zemlji. Sotona ima strahovitu silu da vara i obmanjuje ljude. On nema stvaralačku silu. Samo Bog posjeduje tu silu. Međutim, Sotona ima silu da izopačuje i uništava ono što je Bog stvorio. On ima silu da napravi mizeriju od onoga što je stvoreno za predivnu svrhu! Tako danas promatramo ljude koji su stvoreni prema Božjem obličju, a čiji karakter i ponašanje nema apsolutno nikakve sličnosti s Bogom. Sotona je uspio prevariti prvog čovjeka i ženu. Ako čitamo redom Božju Riječ, gledaćemo usporedno djelovanje Božjega duha i zlog duha i njihov neprestani međusobni rat. Dakle, dvije suprotne sile djeluju od stvaranja i djelovat do samog kraja kada će se okončati taj rat. Stari zavjet je pun primjera ratovanja s tijelom i krvlju. Sâm Bog je davao naloge svom narodu da potpuno unište neke narode. Međutim, novozavetna nauka kaže da naš rat nije protiv tijela i krvi. Danas naš rat nije protiv Golijata, kao što je to bio slučaj u Davidovom životu. Danas naš rat nije protiv tijela i krvi. Danas, dragi prijatelju, tvoj rat nije protiv tvog komšije, roditelja, brata, sestre, djece, šefa na poslu ... Danas, dragi brate i sestro, tvoj rat nije protiv braće i sestara u tvojoj ili drugoj crkvi. Naš rat je protiv sila tame! Pavao kaže da naš rat nije protiv ljudi. Dokle god nas problemi s drugim ljudima budu vodili u rat, to je jasan dokaz da nismo shvatili nauku Gospodina Isusa Krista. Vjernici starog zavjeta su se borili protiv fizičkih neprijatelja: Filistejaca, Amonac, Moavaca, Amorejaca ... Danas naš rat nije protiv nijednog čovjeka! Naš rat je danas protiv Sotone koji inspirira i inicira zlo. Danas se nalazimo u borbi protiv grijeha. U Jevr.12 piše da još nismo došli do krvi boreći se protiv grijeha. Danas "golijat" nije čovjek u tijelu i krvi, nego grijeh. Iako je David pobijedio Golijata, kasnije čitamo kako je izgubio od "golijata požude" pošto je učinio preljubu sa Vitsaveja. Taj "golijat" je bio mnogo veći i strašniji. Od njega je doživio poraz. Dragi brate i sestro, da li danas imaš pobjedu nad "Golijata" požude, nad "Golijata" zavisti, nad "Golijata" opadanja, nad "Golijata" ispitivanje, nad "Golijata" laži, nad "Golijata" ljubomore, nad "Golijata" srebroljublja? Te "Golijate" treba uništavamo! Naš rat je dakle sa silama tame koje vladaju pod nebom i Pavao govori koje oružje treba upotrebljavamo u tom ratu. Većina oružja koje nam je on preporučio jesu defanzivna (obrambena). Spominju se samo dva ofenzivna oružja: mač duhovni koji je Božja Riječ i molitva. Onaj koji želi uništava Sotonino carstvo, mora biti naoružan Božjom Riječju! Ako ne proučavamo Božju Riječ, tada smo bez mača u duhovnom ratu protiv Sotone. Nijedan normalan vojnik se ne bi uputio u napad neprijatelja bez ofanzivnog oružja. Suludo je umišljati da ratuješ protiv Sotone, ako nisi naoružan Božjom Riječju! Sotona svim silama sprječava vjernike da ozbiljno proučavaju i upoznavaju Božju Riječ. On zna da je to najopasnije oružje protiv njega. Iz istog razloga on sprječava vjernike da se mole Bogu i da se zajedno udružuju u molitvama. On će dati mnoštvo razloga protiv zajedničkih molitvi i samim vjernicima, jer zna da je u tom slučaju zagarantiran njegov poraz! On je svjestan da su ljudi molitve velika opasnost za njegovo carstvo. Dakle, nalazimo se u duhovnom ratu, ali nemamo neizvjesnost oko ishoda tog rata! Ako nekada i izgubimo bitku, sigurni smo da je ishod rata naša pobjeda zato što slijedimo Onog čiji svaki korak pobjeda prati! To je divno ohrabrenje za sve iskrene sljedbenike Gospodina Isusa Krista. Tko ne bi želio biti u taboru takve ličnosti koja je neprikosnoveni pobjednik svih svojih neprijatelja? On je izvojevao slavnu pobjedu protiv Sotone na križu! Tada ga je javno razoružao i pobijedio. (Kol.2: 15). Gospodin Isus je pobijedio sile tame na križu pobjedonosno uzviknuvši: "Svršeno je". Tada je bila izvojevana pobjeda kojom je osigurano spasenje svima koji dođu Kristu u pokajanju i sa vjerom. Ako nisi došao u spasonosno poznanje Krista, znaj da je Gospodin Isus pobijedio bitku za tebe i da možeš besplatno dobiti Njegovu pobjedu i hodati u toj pobjedi, ako se pokaješ za svoje grijehe i dođeš Njemu s vjerom. Hoćemo li svojim životom dokazati i potvrditi Kristovu pobjedu?

12.10.2012.

Isus: Ja sam Put, Istina i Zivot

04.10.2012.

YUN - NEBESKI COVJEK

01.10.2012.

Odbaci Sotonu da te ne zavede ... Pruzi ruke Isusu neka te povede

JER SVAKI, KOJI ČINI ZLO,

MRZI NA SVJETLO I NE DOLAZI K SVJETLU,

 DA NE DOĐU NA VIDJELO NJEGOVA DJELA. *Iv.3,20

 

Imaš li Bibliju? Ako ne, požuri i nabavi ju. To je knjiga kojom Bog govori ljudima.

 

 

Neki evanđelista ponavljao je često u svojim porukama: "Biblija kaže..." Stvarno, važno je ono što govori Biblija, a ne ono što govore ljudi.

 

No, možda se bojiš Biblije? Neki književnik je rekao na kraju svog života: "Ne usuđujem se čitati Novi Zavjet iz straha da će u meni proizvesti oluju, strah, sumnju i užas, ako pri čitanju otkrijem da sam cijeli život živio pogrešno." Bojao se Biblije, bojao se istine. Na kraju svog života imao je osjećaj da je zalutao. Nije se usudio čitati Bibliju, čuti Božji glas. Zar ne bi bilo bolje da je imao strah i bojazan pa da je zastao na putu lutanja i da se je obratio Bogu? Što bi ljudi govorili o bolesniku koji ne želi da se savjetuje s liječnikom, jer se plaši da sazna kakovu bolesti ima? Što bi čovjek mislio o nekom putniku, koji nastavlja kročiti stazom bojeći se stalno da je pošao pogrešnim smjerom, a ipak ide neprestano dalje odbijajući da pogleda na zemljopisnu kartu?
03.09.2012.

Odbaci sotonu da te ne zavede ... Pruzi ruke Isusu neka te povede

Izreke  (4,20-22):„Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama,…, pohrani ih usred srca svoga. Jer su moje riječi život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.“

Isus je došao da nam dadne život u punini i blagoslovu. Ako si ti nezadovoljan svojim životom, tada ćeš čitanjem Božje riječi otvoriti svoje srce za blagoslove koji će ozdraviti i promijeniti čitav tvoj život. Također, ako Božju riječ pohraniš u svoje srce (prvo čitati) i ako o njoj razmišljaš, ta Riječ će donijeti ozdravljenje u tvoj život.
01.09.2012.

David Wilkerson - Covjek koji je slusao Boziji glas

23.08.2012.

MISLJENJA :)

22.08.2012.

SAMO ISUS I BIBLIJA

Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. 14 Kao što su uska vrata i tesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.
Svaki dakle koji sluša ove moje reči i izvršuje ih, kazaću da je kao mudar čovek koji sazida kuću svoju na kamenu: 25 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vetrovi, i napadoše na kuću onu, i ne pade; jer beše utvrđena na kamenu. 26 A svaki koji sluša ove moje reči a ne izvršuje ih, on će biti kao čovek lud koji sazida kuću svoju na pesku: 27 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vetrovi, i udariše u kuću onu, i pade, i raspade se strašno.

28 I kad svrši Isus reči ove, divljaše se narod nauci Njegovoj. 29 Jer ih učaše kao Onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.
15.08.2012.

PRAVI I ISTINSKI MIR

Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vama; ne dajem vam ga kao sto svijet daje, da se ne plasi srce vase, i da se ne boji. (Ivan 14.27)

10.08.2012.

BIBLIJA ILI MOBITEL

Što bi bilo kad bismo s našom Biblijom postupali kao s našim mobitelom?



... imali bi je uvijek u torbi ili u džepu

... više puta dnevno bi bacili pogled na nju

... brzo bi se vratili kući ili na radno mjesto, kad bi je tamo zaboravili

... upotrijebili bi je da djelujemo na prijatelje nekom porukom iz nje

... postupali bi s njom kao da ne možemo bez nje živjeti

... svojoj djeci bi poklonili bar po jednu - za njihovu sigurnost - i da bismo komunicirali s njima



Razlika izmedju Biblije i mobitela.



... Biblija nema nikad problema s mrežom

... pomoću nje imamo uvjek dobru vezu, svejedno gdje se nalazimo

... ne mora joj se dopunjavaiti kredit, Isus je platio za sve, imamo neograničene razgovore i poruke, razumije se

... nema iznenadnog prekidanja komunikacije, a baterija je uvek puna



SOS brojevi



... ako si utučen, biraj Ivana 14.

... ako si uznemiren, biraj Psalam 51.

... ako si zabrinut, biraj Mateja 6:19, 34.

... ako si u opasnosti, biraj Psalam 91.

... ako ti se čini da je Stvoritelj jako daleko od tebe, biraj Psalam 63.

... ako tvoja vjera treba jačanje, biraj Hebreje 11.

... ako si usamljen i u moru strahova, biraj Psalam 23.

... ako misliš da si bezosjećajan i suviše kritičan, biraj 1. Korinćanima 13.

... ako tragaš za tajnom prave sreće, biraj Kološanima 3:12-17.

... ako želiš mir i sigurnost, biraj Mateja 11:25-30.
08.08.2012.

SOK OD NARANDZE

"Priznati stručnjak na polju ljudskih potencijala držao je predavanje. Nakon uvodnog govora, on uze narandžu u ruke i zagonetno upita publiku:
»Ako stisnem iz sve snage ovu narandžu, šta će izaći iz nje?»
Neka mlada djevojka iz prvog reda dobaci:»To vam je jako glupo pitanje. Ako stisnete narandžu onda će iz narandže izaći sok od narandže. To je ono što je unutra. Ne može ništa drugo izaći iz nje.»
Stručnjak reče:»Tačno. To i jeste odgovor na moje pitanje. Razlog zašto će iz narandže izaći narandžin sok je taj što je samo to unutra.

A sad ako proširimo metaforu i zamislimo da vas neko tako stisne. Da vas stisnu vaši problemi, brige, strahovi, da vas ogovara, da vas neko uvrijedi, da vam nanese bol i sl. I iz vas izađu bijes, mržnja, prezir, strah, ljutnja, zloba itd. Vi biste rekli da to što je izašlo iz vas je zbog toga što vam je neko rekao ovo ili uradio ono, ali prava istina je da ono što iz vas izađe, je ono što vi imate u vama.

Upamtite, iz vas će uvijek i baš uvijek izaći ono što je u vama ako vas neko “stisne”.

Iz narandže nikada neće izaći sok od jabuke.

Isto tako iz vas nikad neće izaći ono što već nije u vama."
04.08.2012.

Pravu i istinsku slobodu daje samo Isus

21 A Isus im opet reče: Ja idem, i tražićete me; i pomrećete u svom grehu; kud ja idem vi ne možete doći. 22 Tada rekoše Jevreji: Da se neće sam ubiti, što govori: Kud ja idem vi ne možete doći? 23 I reče im: Vi ste od nižih, ja sam od viših; vi ste od ovog sveta, ja nisam od ovog sveta. 24 Tako vam kazah da ćete pomreti u gresima svojim; jer ako ne uzverujete da sam ja, pomrećete u gresima svojim. 25 Tada Mu govorahu: Ko si ti? I reče im Isus: Početak, kako vam i kažem. 26 Mnogo imam za vas govoriti i suditi; ali Onaj koji me posla istinit je, i ja ono govorim svetu što čuh od Njega. 27 Ne razumeše, dakle, da im govoraše za Oca. 28 A Isus im reče: Kad podignete Sina čovečijeg, onda ćete doznati da sam ja, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči Otac moj onako govorim. 29 I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene samog; jer ja svagda činim šta je Njemu ugodno. 30 Kad ovo govoraše, mnogi Ga verovaše. 31 Tada Isus govoraše onim Jevrejima koji Mu verovaše: Ako vi ostanete na mojoj besedi, zaista ćete biti učenici moji, 32 I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti. 33 Odgovoriše i rekoše Mu: Mi smo seme Avraamovo, i nikome nismo robovali nikad; kako ti govoriš da ćemo se izbaviti? 34 Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da je svaki koji čini greh rob grehu. 35 A rob ne ostaje u kući vavek, sin ostaje vavek. 36 Ako vas, dakle, Sin izbavi, zaista ćete biti izbavljeni.  (Ivan 8.21-36)
02.08.2012.

Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov

Poslanica Rimljanima 8:8-9
"Oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov."

Ako smo zbilja nanovorođeni kršćani, ako je On naš Spasitelj, ako smo ga prihvatili u svoje srce, tada Duh Božji prebiva u nama. I vidite kako je prekrasno ovo rečeno. "Vi niste u tijelu, nego u Duhu." Mi volimo reći: "Duh je u meni!" No nije li prelijepo reći da sam ja u Duhu! Da se utopim u njemu. On je vidljiv, a ne ja. I točno je: "Božji Duh je u meni i ja sam gospodar njegov i koliko mu dozvolim toliko može raditi!" O, kako je to Pavao prekrasno rekao: "Vi niste u tijelu, već u Duhu! Kršteni ste u njega! A ako tko nema Kristova Duha nije Kristov!" Pavao poistovjećuje Krista i Duha! I ne možete ih razdvojiti, ali kako razdvojiti tri Božanske osobe? Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti, nije moguće!

Ako tko nema Kristova Duha nije Kristov! To je tako jednostavno. I zbog toga kad god naiđete na čovjeka koji se izjašnjava da je kršćanin, pitajte ga je li nanovorođen Duhom Svetim? To je jedino moguće pitanje koje možete postaviti! Jer čovjek koji je prihvatio Krista ima Duha u sebi! Ako nema onda nije Kristov, onda mu morate posvjedočiti Krista ili nemate što raditi s takvim čovjekom. Što je zajedničko sa sinovima tame i sinovima svjetla? Ništa!
27.07.2012.

:(

KO IDE U PAKAO?

 

Mnogi tekstovi u Bibliji o tome govore. Pogledat ćemo samo neke. U drugoj poslanici Solunjanima (2 Sol 1:9), piše da će Bog kazniti vječnom propašću one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Evanđelju našeg Gospodina Isusa.

 

Poznaješ li Boga? Pokoravaš li se Evanđelju Kristovom?

 

Neki će sigurno reći: "Pa ja vjerujem u Boga i vjerujem u Krista, kako ne bi vjerovao!" Ne varaj se. Biblija kaže da i đavli vjeruju i dršću. Isus je u Evanđelju po Mateju rekao slijedeće:

 

"Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima." (Mt 7:21-23)

 

Jesi li ti kao onaj što viče: "Gospodine, Gospodine!" a ne vršiš volju njegovu? On je objavio svoju volju i ona je zapisana u Bibliji, a ti nećeš ni da pogledaš što tamo piše. Ne, jeftini izgovori te neće opravdati. Uzalud se ponosiš svojom nacionalnošću i na zidu držiš križeve, krunice i slike, a za Riječ Božiju ne mariš. U pakao ćeš upravo ti, ako se ne pokaješ za svoje grijehe i ne prihvatiš Isusa za svoga Gospodara i Spasitelja.

 

Ali pogledajmo još neke tekstove koji jasno govore tko ide u pakao:

 

"Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima, idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." (Otk 21:8)

 

Prema ovom tekstu u pakao idu:

 

Kukavice. Mnogi misle da su kukavice oni koji vjeruju u Isusa. Ne mogu se, kažu, suočiti sa životom, pa onda počinju vjerovati u Boga. Biblija uči drugačije. Kukavice su oni koji idu u ognjeno jezero. A tko su kukavice? Biblija govori o onima koji vjeruju u Isusa i Njegovu riječ, ali se boje to priznati pred ljudima. Isus je rekao:

 

"Tko god se, dakle, mojim prizna pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima." (Mt 10:32,33)

 

Nevjerni. Vidjeli smo da kukavice vjeruju, ali se boje priznati (možda da ne izgube posao, ugled ili čak život), a ovi ne vjeruju u Krista i Božiju Riječ.

 

Okaljani. Vjerojatno oni koji žive u raznim grijesima kao što slijedi u tekstu.

 

Ubojice. Ne samo oni koji ubijaju, nego i oni koji mrze, jer tko god mrzi svoga brata ubojica je (Iv 3:15).

 

Bludnici. Koji mijenjaju žene (muškarce), homoseksualci, lezbijke, prostitutke, preljubnici itd.

 

Vračari. Koji se bave vračanjem i raznim magijskim obredima (bijelom ili crnom magijom).

 

Idolopoklonici. To su oni kojima nije dovoljan jedan Bog, nego se obraćaju kipovima, umrlim ljudima, vjeruju u amajlije i talismane i sl. Kod nas u kulturi se molitve svecima i Mariji smatraju pobožnim djelom, ali prema Bibliji to nipošto nje pobožnost. Sveti apostol Pavao u poslanici Rimljanima, od Boga nadahnut, piše da je grijeh štovati bilo kakvo stvorenje:

 

"Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga "likom", obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen." (Rim 1:22-25)

 

Popularni idoli su i novac, slava, užici, TV, itd.

 

Tekst na kraju kaže:

 

I svi lašci. Svi ovi gore nabrojani idu u pakao ako se ne pokaju i obrate Bogu po vjeri u Isusa Krista.

 

Postoje samo dva mjesta gdje ljudi mogu provesti vječnost, a to su raj (kraljevstvo Božije) i pakao. U Bibliji piše i slijedeće:

 

"A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti." (Gal 5:19, 20)

 

Da li možemo znati gdje idemo?

 

Neki kažu: "Mi to ne možemo znati. To samo Bog zna." Sigurno je da Bog zna, jer On zna sve, ali i mi treba da znamo da li idemo u raj ili u pakao.

 

Biblija je vrlo jasna:

 

"…onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću,…"

 

Poznaješ li Boga? Pokoravaš li se Evanđelju Gospodina Isusa? Da li si Mu predao život, da bude tvoj Gospodar i Spasitelj, te da Njegova riječ - Biblija bude vrhovni autoritet za tvoj život? Ako ne, onda treba da znaš da ideš u pakao. Da li si kukavica, nevjeran, okaljan, ubojica, bludnik, vračar, idolopoklonik, lažac? Onda treba da znaš da ideš u pakao. Nevolje koje imaš u ovom životu nisu ništa u usporedbi sa nevoljama u koje ideš.

 

Ali i za tebe postoji rješenje: vjeruj u Gospodina Isusa Krista i spasit ćeš se. Ako priznaješ da si grešan, jer svi smo sagriješili, i da se ne možeš sam spasiti ili opravdati, te vjeruješ da je Isus Krist umro za tebe tj. umjesto tebe, i prihvatiš Ga za Gospodara i Spasitelja, bit ćeš spašen od pakla. Bog će ti dati Duha Svetoga i snagu da živiš po Njegovoj volji.

 

Bog nam objavljuje budućnost zato što nas ljubi. On ne želi da itko propadne, nego da se svi spase. Objavio nam je da ima raj, ali i pakao. Takođe nam je objavio i put kojim možemo doći u raj, a izbjeći pakao. Isus Krist je rekao:

 

"Ja sam put, istina i život i nitko ne dolazi k Ocu osim po meni." (Iv 14:6)

 

Ivan Krstitelj je izjavio:

 

"Tko vjeruje u Sina (Božjeg) ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života, gnjev Božji ostaje na njemu." (Iv 3:36)

 

Možda se ne slažeš sa onim što si pročitao. Imaš neko svoje mišljenje, svoju vjeru ili svoje izgovore, ali znaj da ovo nije neko ljudsko mišljenje, učenje neke religije ili filozofije, nego poruka utemeljena na riječi jedinog, živog, pravog i istinitog Boga.

 
24.07.2012.

??????

A, ŠTO JE S MALIM “AFRIKANCEM”?

Zbilja… što je s malim “Afrikancem”? Znate na kojeg mislim – na onog za kojeg nekršćani povremeno pitaju kršćane. Onog koji se pojavi u raspravama o Isusovoj isključivosti. Kršćanin kaže: “Čovjek može biti spašen samo ako vjeruje u Isusa,” a nekršćanin odgovara: “A što je s malim urođenikom koji živi u udaljenom selu usred Afrike, do kojeg poruka o Isusu nikada nije došla?”
Razni kršćani u takvim rasprvama kreću u različitim smjerovima. Neki kažu: “Ako Bog želi da se on spasi, poslati će mu misionara.” Drugi tvrde: “Spasit će se na neki misteriozan način; možda će mu se Isus pojaviti u snu.” Treći odgovaraju: “On će biti spašen po Isusovoj sveopćoj žrtvi za svijet, iako nikad nije čuo za Isusa.” Četvrti kažu: “Ako je iskren u svojoj religiji, to je dovoljno. Revnovanjem u svojoj potrazi za Bogom, on nesvjesno vjeruje u Isusa.” Peti iskreno priznaju: “Ne znam, ali znam da će svatko odgovarati Bogu prema onome koliko mu je dano.”
Čuo sam svaki od ovih odgovora. Niti jedan nije dostatno biblijski. Neki su na pravom putu, ali su neuravnoteženi. Neki su heretični. Svaki od njih se više oslanja na osjećaje ili logiku, nego na Božju pisanu objavu.
Dakle… što je s malim “Afrikancem”? Hoće li on, na posljednjem sudu, biti osuđen ili oslobođen? Hoće li završiti u paklu ili u raju?

Prije svega, možemo se sjetiti Isusovih riječi “Ocu se može doći samo kroz mene” (Iv.14:6). Ako priznajemo da Isus misli na jedinoga Boga (Jahvu – Boga Abrahama, Izaka i Jakova), kada spominje Oca, ova tvrdnja znači da se Bogu ne može doći niti kroz ikoju religiju koja potpuno odbacuje Isusa (npr. Hinduizam, Budizam, animizam, itd.) ili ga marginalizira, te na njegovo mjesto stavlja neke druge posrednike (npr. Islam, Pravoslavlje, Rimokatoličanstvo). Dakle, gore navedeni četvrti odgovor je netočan. Nije dovoljno biti revan u religiji u kojoj si se rodio i u kojoj si odgojen. Pripadnici lažnih religija ne traže pravog Boga na svoj način, nego traže boga koji je izmišljen na njihov način. Bez Isusa nema spasenja.

No, što je s onim odgovorom koji se slaže s prethodnom tvrdnjim — da su ljudi spašeni samo po Isusu – ali to tumači tako da je moguće biti spašen po Isusu, čak i ako nikad nisi čuo za Isusa (npr. gore navedeni odgovor broj 3)? Zvuči plemenito, ali je daleko od biblijske istine. Poslanica Rimljanima 10:9-14 pomaže nam da i u ovom slučaju izbjegnemo dosezanje pogrešnog odgovora. Kulminacija Pavlove poante, u trinaestom i četrnaestom nam stihu donosi neprekidivi lanac: čovjek koji zazove Isusa, biti će spašen; čovjek ne može zazvati Krista, ako u njega ne vjeruje; čovjek ne može vjerovati u Krista, ako za njega nije čuo; čovjek ne može čuti za Krista, ako mu netko o njemu ne govori. Nije mi jasno kako netko, u svjetlu jasne izjave “ne mogu vjerovati u njega ako nisu o njemu čuli” (10:14b), može tvrditi da je moguće da ljudi budu spašeni kroz Isusovu žrtvu po vjeri u njega, a da nikada nisu čuli za njega. Da iskreno priznam, to je jedna od većih liberalnih besmislica koje sam ikada čuo.

“Nije li to nepravedno?” — netko bi se mogao zapitati. Bog je osmislio plan spasenja u kojem grešnik može biti spašen samo kroz poznavanje i priznavanje Isusa, a postoje ljudi koji nikada nisu čuli za Isusa. Samoprozvani branitelji kozmičke ispravnosti, suočeni s ovim problemom, zamjeraju Bogu što nije svakome dao jednake prilike. Prema njihovom mišljenju, Bog je nepravedan ako od svakog traži jednak odaziv, ali im ne pruži jednake uvjete. Ovakav stav je krajnje drzak. Zanemarimo li poruku iz Rim.1:18-32, možda bismo i mogli reći da je Bog dužan prvo svakome objaviti Krista, i tek nakon toga od zahtijevati vjeru u njega. Ipak, taj odlomak je dio Biblije i ne smijemo ga zanemariti. U njemu stoji da je “Bog jasno objavio sve što se može znati o njemu” (1:19b). Tamo također stoji da ljudi “nemaju nikakve isprike za svoja zla djela” (1:20b). Ovdje se, naime, radi o tome da su ljudi, kroz Božju tvorevinu, mogli vidjeti da postoji samo jedan Bog, te da on nije stvoren, nego je on jedini Stvoritelj. Ipak, ljudi su počeli štovati stvorena bića i sile poput vjetra ili groma, protivno jasnoj spoznaji kroz svijet koji ih okružuje (1:20-23). Pouka ovog odlomka je sljedeća: Čovjek čak i bez spoznaje o Kristu, ima dovoljno informacija da bi mogao štovati jedinog Stvoritelja. Ipak, sve ljudske religije su se odale krivom štovanju. Drugim riječima, mali “Afrikanaca” i bez Isusa ima dovoljnu spoznaju da ne bude idolopoklonik, a ipak on to jest.

Ta misao nas dovodi do sljedećeg pitanja: Zašto ljudi uopće i idu u pakao – zato što nisu prihvatili Isusa, ili zato što su grešnici? Ljudi koji će u vječnosti nastanjivati ognjeno jezero vječne tame Božjega suda samo će se sekundarno tamo nalaziti jer nisu prihvatili Krista i njegovu otkupiteljsku žrtvu. Primaran razlog za njihov boravak u paklu je njihov grijeh. Ivan 3:19 glasi: “Na ovome se temelji osuda: Svjetlo je došlo na svijet, no ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla.” Osuda je vječnost provedena u paklu. Razlog je taj što ljudi čine zlo. Grijeh kojeg ljudi danas čine odvodi ih u pakao nakon smrti. Da Isus nikada nije došao na zemlju, svaki čovjek bi završio u paklu. Primarno zato jer su grešnici, koji čine grijeh i vole ga. Odbacivanje Isusa vodi u pakao samo sekundarno. Ako ja svjesno skočim s mosta i pustim da me vodene struje vode u smrt, i netko mi ponudi ruku spasenja, a ja ju odbijem, razlog moje smrti je primarno moj svojevoljni skok, a samo sekundarno odbijanje ruke potencijalnog spasitelja.

Mali “Afrikanac” neće biti osuđen jer nije primio Isusa. Kako bi ga i primio, ako nije čuo za njega? Naprotiv, on će biti osuđen jer je grešnik. Bog mu se dostatno objavio, ali on je ipak idolopoklonik. Čak i da mu netko dođe s porukom o Kristu, statistike nam govore da bi tu poruku vjerojatno odbacio. Koliki postotak stanovnika Amerike i Europe vjeruje u Isusa? Svi oni su čuli za Krista. Koji je njihov izgovor za nevjeru?

 
22.07.2012.

Spasenje - Boziji dar tebi!

21.07.2012.

:)

Bog će te vodit, ne plaši se!
Vjeran je čuvar On u dane sve.
Jaka Mu ruka vodi život tvoj,
Bog misli na te, stog nikad se boj.

Bog će te vodit blagom rukom Svom
Očinskom ljubavlju ljubi te ON.
Riječ ova vrijedi za vijekove sve:
"Bog tebe vodi, ne napušta te."

Bog će te vodit kada si sam,
mada te plaši i sutrašnji dan.
Kada u plaču dižeš molbe glas,
Gospod te čuje i tješi svak' čas!

Bog će te vodit kroz nevolje sve,
starost i bolest kad smrt stigne.
Neka na svijetu i sve propadne!
Gospod je vječan, On ne mijenja se!
13.07.2012.

BOZIJI DUH

TROSTRUKA ULOGA SVETOGA DUHA
(Ivan 16: 7– 11) 
Isus je u više navrata govorio svojim sljedbenicima o Svetome Duhu: o njemu kao božanskoj osobi, o njegovu djelovanju u ljudima i njegovu zadatku na zemlji. U evanđelju po Ivanu u 16. poglavlju govori o trostrukome djelovanju Duha Svetoga. Isus reče: "Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama. On će, kada dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud. S obzirom na grijeh, ukoliko ne vjeruju u mene; s obzirom na pravednost, ukoliko odlazim k Ocu te me više nećete vidjeti; s obzirom na sud, ukoliko je osuđen knez ovoga svijeta."

I Duh Sveti dokazuje svijetu grijeh i krivicu
Predavši Isusa da se razapne, Židovi nisu bili svjesni svoje krivice pred Bogom. Bili su uvjereni kako time služe Bogu. Međutim, poslije Isusove smrti i uskrsnuća, na dan Pedesetnice (dan Duha Svetoga) - kad su apostoli navješćivali evanđelje - svi su bili duboko potreseni u srcu te su zavapili Petru i ostalim apostolima: "Braćo, što da činimo?" (Djela 2: 37). Petar im je odgovorio: "Obratite se (pokajte se) i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar Svetoga Duha!" (Djela 2: 38).
Dok su slušali poruku Radosne vijesti, u jednom su trenutku postali svjesni kako je Isusova smrt na križu najveći zločin u povijesti i kako je njihov grijeh glavni uzrok tog zločina. Spoznali su u srcu svoju veliku krivicu pred svetim Bogom. Tko im je probudio savjest i smekšao tvrdokorno srce stvorivši u njemu snažan osjećaj krivice? Tko je učinio da su se duboko u srcu potresli te zavapili: "Braćo, što da činimo?" Samo je jedan pravi odgovor: to je učinio Duh Sveti! Čovjekovo je obraćenje (pokajanje) u suštini djelo Duha Svetoga.
Isus je rekao, "On će (Duh Sveti), kada dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh ... što ne vjeruju u mene." Svijet ne prihvaća Isusa kao Božjeg Sina i Spasitelja. Mnogi se uporno protive Božjoj istini, odbacujući Radosnu vijest o spasenju. To se ne može zanijekati. No, također se ne da zanijekati kako su milijuni ljudi u svim stoljećima prihvaćali Isusa, nalazeći u njemu oproštenje, novi život i istinski mir. Kaže Biblija: "Svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime" (Ivan 1: 12).
To je djelo Svetoga Duha! Bez njegova djelovanja nema načina da ljudi spoznaju svoju krivicu pred Bogom i svoju najveću potrebu - obraćenje! Duh Božji i danas moćno djeluje u svijetu. Na različitim mjestima i situacijama dokazuje ljudima njihov grijeh i potrebu spasenja po vjeri u Gospodina Isusa. Mnogi se obraćaju Isusu, svome Spasitelju - negdje više, negdje manje - a Duh Sveti pridružuje ih velikoj Božjoj obitelji.

II Duh Sveti dokazuje svijetu Kristovu pravednost
Isus je rekao: "On će, kada dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na pravednost... " To je pravednost Božjeg Sina. Isus je bio osuđen kao najveći zločinac. Židovi su ga proglasili opasnim heretikom i zavodnikom. Rimljani su u njemu vidjeli buntovnika i rušitelja rimske vlasti. Međutim, mnogi su promijenili svoje mišljenje spoznavši kako je Isus umro kao Pravednik, kako je bio nepravedno osuđen na najstrašniju smrt.
U trenucima Isusova umiranja, zemlja se silno uzdrmala, a Isus je uzviknuo, "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Osjetivši silu neba, rimski je stotnik povikao: "Zaista, ovaj čovjek bijaše pravednik!"
Propovijedajući Radosnu vijest u Salomonovu trijemu, apostol Petar podsjetio je narod, rekavši: "Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika. Tražili ste da vam se kao milosni dar dadne ubojica, a Začetnika života ubiste, koga je Bog uskrisio od mrtvih, tomu smo mi svjedoci" (Djela 3: 14-15). Spoznavši da je Isus umro kao „Pravednik za nepravedne“ kako bi nas priveo k Bogu, mnogi su tada istinski povjerovali u njega. Božji Duh dokazao im je kako je Isus uistinu bio "svet, nevin, neokaljan, sasvim različit od grešnika i uzvišeniji od nebesa" (Hebrejima 7: 26).
Duh Sveti i danas dokazuje ljudima Isusovu pravednost, upućujući ih na njegovo uskrsnuće, povratak Bogu-Ocu i na njegov drugi dolazak. Duh Božji dokazuje im krivicu i uvjerava ih kako se mogu opravdati pred Bogom jednostavnim povjerenjem u Gospodina Isusa (Rimljanima 5: 1).

III Duh Sveti dokazuje svijetu istinu o Božjem sudu
Na križu je Isus nosio grijeh i krivicu svijeta (Ivan 1: 29). Zbog toga je doživio težinu Božjega suda. Umro je umjesto svih ljudi, da ni jedan koji u njega vjeruje ne bude zauvijek osuđen, nego da ima život vječni
(Ivan 3: 15-16).
Mnogi će, međutim, biti osuđeni zajedno s đavlom, jer ne vjeruju Gospodinu Isusu. Božja riječ kazuje: "Tko vjeruje u Božjeg Sina, tomu se ne sudi, a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije vjerovao u jedinorođenog Sina Božjega" (Ivan 3: 36). Isus također upozorava: "Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se!" (Marko 16: 16).
Duh Sveti dokazuje ljudima istinu o budućem Božjem sudu. Bog je, kaže Biblija, odredio Dan u koji će pravedno suditi svijetu preko Isusa Krista koga je odredio za to, i svima pružio jamstvo, uskrisivši ga od mrtvih (Djela 17: 31). Božji nas Duh stalno uvjerava istinom Božje riječi, "Tä, svi ćemo stajati pred Božjim sudom, jer stoji pisano: Tako mi života, veli Gospodin, meni će se pokloniti svako koljeno i svaki će jezik hvaliti Boga!" (Rimljanima 14: 11).
Onima koji su spoznali svoju krivicu pred Bogom te se istinski pokajali i vjerom prihvatili Isusa kao svoga Spasitelja, Duh Sveti jamči: "Nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu" (Rimljanima 8: 1). Svima koji mu doista vjeruju, Isus obećava: "Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud (da bude osuđen), već je prešao iz smrti u život " (Ivan 5: 24).
Pouzdaj se i ti u Gospodina Isusa, ako to već nisi učinio! Dopusti njegovu Duhu da ti dokaže krivicu i uvjeri te o potrebi pokajanja i spasenja po vjeri u Isusa! Kaže Božja riječ: "Tko god vjeruje u njega, neće se postidjeti" (Rimljanima 10: 11).
12.07.2012.

HRISTOVA MOLITVA ZA UCENIKE


 

    Oče, došao je čas: proslavi svoga Sina , da Sin proslavi tebe.(1)

 

    Jer si mu dao vlast nad svakim čovekom, da svemu – što si mu dao – da večni život. A ovo je večni život, da poznaju tebe, jedinoga istinitoga Boga, i Isusa Hrista koga si poslao. Ja te proslavih na zemlji, svrših delo koje si mi dao da učinim; a sada,Oče proslavi ti mene – kod sebe – slavom koju sam imao kod tebe pre nego što je svet postao.

    Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao od sveta. Tvoji su bili, i dao si ih meni, i održaše tvoju reč. Sad su saznali da je od tebe sve što si mi dao; dao sam im reči, koje si mi dao, te ih oni primiše i saznaše da sam zaista od tebe izišao, i poverovaše da si me ti poslao. Za njih se molim; ne molim se za svet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji, i sve moje – tvoje je, i tvoje – moje, i proslavio sam se u njima. I nisam više na svetu, a oni su na svetu, ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svoje ime, koje si mi dao, da budu jedno – kao što smo mi. Dok sam bio s njima, čuvao sam ih u tvoje ime, koje si mi dao, i sačuvao sam ih, i ni jedan od njih ne propade – sem sina propasti – da se ispuni Pismo.

    A sada idem k tebi, te govorim ovo na svetu da imaju moju radost ispunjenu u sebi. Dao sam im tvoju reč i svet ih omrznu, zato što nisu od sveta – kao što ni ja nisam od sveta. Ne molim se da ih uzmeš sa sveta, nego da ih sačuvaš od zla. Oni nisu od sveta, kao što ni ja nisam od sveta. Posveti ih u istini; tvoja reč je istina. Kao što si ti mene poslao u svet, poslah i ja njih u svet; za njih posvećujem samoga sebe, da i oni budu osvećeni u istini.

    Ali ne molim samo za ove, nego i za one koji na njihovu reč veruju u mene, da svi budu jedno, kao što si ti, Oče u meni i ja u tebi, da i oni budu jedno u nama, kako bi svet poverovao da si me ti poslao. Dao sam im slavu, koju si ti dao meni, da budu jedno kao što smo mi jedno; ja u njima, a ti u meni, da budu savršeno ujedinjeni, da zna svet da si me ti poslao, i da si ih ljubio kao što si ljubio mene. Oče, želim da oni, koje si mi dao, budu sa mnom tamo gde sam ja, da gledaju moju slavu, koju si mi dao, zato što si me ljubio pre stvaranja sveta. Oče pravedni, svet te nije upoznao, a ja sam te upoznao, pa i ovi saznaše da si me ti poslao. I obznanio sam im ime tvoje i obznaniću, da ljubav, kojom si me ljubio, bude u njima i ja u njima. (2)

 

 

Biblijski citati:  

 

1.   Jov.17:1

2.   Jov. 17:2-26

11.07.2012.

PREVARENO MNOSTVO


Da su mnogi već strašno prevareni i da će nastaviti da u tom stanju nezamislive zablude žive do samog sudnjeg dana, otkrivaju nam reči Sina Božjeg:

"Neće svaki koji mi govori: 'Gospode, Gospode!' ući u kraljevstvo nebesko, nego samo onaj koji ispunjuje volju Oca moga koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: 'Gospode! Gospode, nismo li mi u ime tvoje prorokovali? nismo li mi tvojim imenom zle duhove izgonili? i nismo li mi tvojim imenom čudesa mnoga činili?' Tada ću ja njima otvoreno reći: 'Nikada vas nisam znao, idite od mene vi koji nepravdu činite.'" (
Mt. 7,21-23 LB).

Isus je došao da spasi svoj narod od njegovih greha (
Mt. 1,21), a ne u njihovim gresima. Propovednik probuđenja, Vanke Havner (Vance Havner), je napisao: "Velika duhovna probuđenja u prošlosti su bila praćena propovedanjem protiv greha; propovedanjem o Sudu, pozivima na pokajanje, svetu žalost, priznanje i ostavljanje greha; propovedanjem za ispravljanje stvari, povratak na prva dela i povratak na Sveto pismo, molitvu, svedočenje - i sveti život."

E. E.Šelhamer (Shelhamer) pišući o "probuđenjima Šalova (Shalowa)" govori o snažnom upozorenju koje je neophodno u ovom vremenu kad je tako široko rasprostranjeno pogrešno razumevanje onog što pravo znači spasenje. On kaže:

"Nije čudo da je Vesli (Wesley) vikao: 'Kako je to strašno kad poslanici Božji postaju posrednici đavolji i kad oni koji imaju nalog da uče ljude putu u nebo, zapravo ih uče putu u pakao.' Kad me neko pita: 'A ko to tako čini?' ja odgovaram:

'Deset hiljada pametnih i čestitih ljudi, svi oni iz bilo koje hrišćanske denominacije, koji ohrabruju ponosnog, besposlenog, strastvenog ljubitelja sveta i čoveka uživanja; odnosno, nepravedno, neljubazno, lakomisleno, bezbrižno, bezazleno, beskorisno stvorenje - čoveka koji ne podnosi progonstvo za pravednu stvar, ali koji je uveren da je na putu u nebo. To su lažni proroci u najvišem smislu riječi. To su izdajice i Boga i čoveka... Oni neprestano naseljavaju kraljevstvo tame. Oni slede siromašne duše koje su uništili i pakao se pokreće iz svog dna da ih primi na njihovom dolasku.'"
01.07.2012.

TREBAS OHRABRENJE?

TREBAŠ OHRABRENJE?

Ako se osećaš da je nemoguće - Sve je moguće onome koji veruje! Lk.18:27
Ako si premoren - Isus će ti dati odmor! Mt.11:28-30
Ako misliš da te niko ne voli - Isus te voli! Jov.3:16
Ako ne možeš dalje - Bog kaže: "Moja milost ti je dovoljna!" 2.Kor.12:19
Ako ne znaš šta da radiš - Gospod će usmeriti tvoje korake! Izr.20:24
Ako nešto ne možeš učiniti - Možeš sve u Hristu koji te osnažuje! Fil.4:13
Ako misliš da nisi sposoban - Gospod će te obdariti svime potrenim! 2.Kor.9:8
Ako misliš da nije vredno - Sve ide na dobro onima koji ljube Boga! Rim.8:28
Ako ne možeš sebi da oprostiš - Gospod oprašta tebi 1.Jov.1:9, Rim. 8:1
Ako ne možeš da rasporediš - Gospod će podmiriti sve tvoje potrebe! Fil.4:19
Ako se bojiš - Gospod nam nije dao duha straha! 2.Tim.1:7
Ako si očajan i zabrinut - Predaj sve svoje brige Gospodu! 2.Pt.5:7
Ako nemaš dovoljno vere - Bog nam je dao meru vere! Rim.12:8
Ako nisi dovoljno pametan - Gospod je naša mudrost! 1.Kor.1:30
Ako si osamljen - Bog nas nikada neće ostaviti! Jevr.13:5
18.06.2012.

Boziji sin, jedina pomoc covjecanstvu

12.06.2012.

ISPUNJENA PROROSTVA STAROG ZAVJETA O ISUSU HRISTU

Ispunjena proroštva Starog zaveta o Isusu Hristu

Lista proročanstava iz Starog zaveta koja su se ipunila na Isusu Hristu. Svedočanstvo o Mesiji kojega je Bog odredio i poslao.


Proroštva u Starom zavetu

Naglasak

Ispunjenje u Novom zavetu

I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između semena tvog i semena njenog; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati. (1. Moj. 3:15)

Seme žene

A kad se navrši vreme, posla Bog Sina svog Jedinorodnog, koji je rođen od žene i pokoren zakonu. (Gal. 4:4)

Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji? (1. Moj. 18:18)

Obećano seme Avraamovo

Vi ste sinovi proroka i zaveta koji učini Bog s očevima vašim govoreći Avraamu: i u semenu tvom blagosloviće se svi narodi na zemlji. (Dela 3:25)

I reče Bog: Zaista Sara žena tvoja rodiće ti sina, i nadećeš mu ime Isak; i postaviću zavet svoj s njim da bude zavet večan semenu njegovom nakon njega. (1. Moj. 17:19)

Obećano seme Isakovo

Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braću njegovu. (Mt. 1:2)

Vidim Ga, ali ne sad; gledam Ga, ali ne izbliza; izaći će zvezda iz Jakova i ustaće palica iz Izrailja, koja će razbiti knezove moavske i razoriti sve sinove sitove. (4. Moj. 24:17)

Obećano seme Jakovljevo

Sina Jakovljevog, sina Isakovog, sina Avraamovog, sina Tarinog, sina Nahorovog. (Lk. 3:34)

Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovih onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe Onaj kome pripada, i Njemu će se pokoravati narodi. (1. Moj. 49:10)

Iz Judinog plemena

Sina Aminadavovog, sina Aramovog, sina Esromovog, sina Faresovog, sina Judinog. (Lk. 3:33)

Bez kraja će rasti vlast i mir na prestolu Davidovom i u carstvu njegovom da se uredi i utvrdi sudom i pravdom od sada doveka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama. (Isa. 9:7)

Naslednik prestola Davidovog

Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avramovog sina. (Mt. 1:1)

Zato će vam sam Gospod dati znak; eto devojka će zatrudneti i rodiće Sina, i nadenuće Mu ime Emanuilo. (Isa. 7:14)

Zvaće se Emanuel - "Bog sa nama"

Eto, devojka će zatrudneti, i rodiće Sina, i nadenuće Mu ime Emanuilo, koje će reći: S nama Bog. (Mt. 1:23)

A ti, Vitlejeme Efrato, ako i jesi najmanji među hiljadama Judinim, iz tebe će mi izaći koji će biti Gospodar u Izrailju, kome su izlasci od početka, od večnih vremena. (Mih. 5:2)

Mesto rođenja - Vitlejem

A kad se rodi Isus u Vitlejemu judejskom, za vremena cara Iroda, a to dođu mudraci s istoka u Jerusalim. (Mt. 2:1)

Zato znaj i razumi: Otkada iziđe reč da se Jerusalim opet sazida do pomazanika vojvode biće sedam nedelja, i šezdeset i dve nedelje da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vreme. (Dan. 9:25)

Vreme rođenja Hristova

U to vreme pak iziđe zapovest od ćesara Avgusta da se prepiše sav svet. Ovo je bio prvi prepis za vladanja Kirinova Sirijom. (Lk. 2:1-2)

Zato će vam sam Gospod dati znak; eto devojka će zatrudneti i rodiće Sina, i nadenuće Mu ime Emanuilo. (Isa. 7:14)

Rođen od device

A rođenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je Marija, mati Njegova, bila isprošena za Josifa, a još dok se nisu bili sastali, nađe se da je ona trudna od Duha Svetog. (Mt. 1:18)

Carevi tarsiski i ostrvljani doneće dare, carevi šavski i savski daće danak. Klanjaće mu se svi carevi, svi narodi biće mu pokorni. (Ps. 72:10-11)

Darivan od careva (mudraca)

A kad se rodi Isus u Vitlejemu judejskom, za vremena cara Iroda, a to dođu mudraci s istoka u Jerusalim... I ušavši u kuću, videše dete s Marijom materom Njegovom, i padoše i pokloniše Mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše Ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom. (Mt. 2:1, 11)

Kad Izrailj beše dete, ljubih ga, i iz Misira dozvah sina svog. (Os. 11:1)

Bekstvo u Egipat

I on ustavši uze dete i mater Njegovu noću i otide u Misir. (Mt. 2:14)

Ovako veli Gospod: Glas u Rami ču se, naricanje i plač veliki; Rahilja plače za decom svojom, neće da se uteši za decom svojom, jer ih nema. (Jer. 31:15)

Pokolj dece

Tada Irod, kad vide da su ga mudraci prevarili, razgnevi se vrlo i posla te pobiše svu decu po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dve godine i niže, po vremenu koje je dobro doznao od mudraca. (Mt. 2:16)

Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našem. (Isa. 40:3)

Obećani Hristov preteča

U ono pak doba dođe Jovan krstitelj, i učaše u pustinji judejskoj. I govoraše: Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko. (Mt. 3:1-2)

Ali neće se onako zamračiti pritešnjena zemlja kao pre kad se dotače zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao posle kad dosađivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožačkoj. Narod koji hodi u tami videće videlo veliko, i onima koji sede u zemlji gde je smrtni sen zasvetliće videlo. (Isa. 9:1-2)

Služba u Galileji

A kad ču Isus da je Jovan predan, otide u Galileju. I ostavivši Nazaret dođe i namesti se u Kapernaumu primorskom na međi Zavulonovoj i Neftalimovoj. Da se zbude šta je rekao Isaija prorok govoreći: Zemlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožačka. Ljudi koji sede u tami, videše videlo veliko, i onima što sede na strani i u senu smrtnom, zasvetli videlo. (Mt. 4:12-16)

Tada će se otvoriti oči slepima, i uši gluvima otvoriće se. Tada će hromi skakati kao jelen, i jezik nemog pevaće, jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj. (Isa. 35:5-6)

Čudotvorac

I prohođaše Isus po svim gradovima i selima učeći po zbornicama njihovim i propovedajući jevanđelje o carstvu, i isceljujući svaku bolest i svaku nemoć po ljudima. (Mt. 9:35)

Proroka isred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte. (5. Moj. 18:15)

Prorok

A ljudi videvši čudo koje učini Isus govorahu: Ovo je zaista onaj prorok koji treba da dođe na svet. (Jn. 6:14)

Gospod se zakleo, i neće se pokajati: ti si sveštenik doveka po redu Melhisedekovom. (Ps. 110:4)

Sveštenik kao Melhisedek

Gde Isus uđe napred za nas, postavši poglavar sveštenički doveka po redu Melhisedekovom. (Jev. 6:20)

I na Njemu će počivati Duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh saveta i sile, duh znanja i straha Gospodnjeg. (Isa. 11:2)

Posebna ličnost - karakter

I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi. (Lk. 2:52)

Prezren beše i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da Ga nizašta ne uzimasmo. (Isa. 53:3)

Odbačen od Jevreja

K svojima dođe, i svoji Ga ne primiše. (Jn. 1:11)

Raduj se mnogo, kćeri sionska, podvikuj, kćeri jerusalimska; evo, Car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinom. (Zah. 9:9)

Njegov slavni ulazak u Jerusalim

Uzeše grane od finika i iziđoše Mu na susret, i vikahu govoreći: Osana! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev. A Isus našavši magare usede na nj, kao što je pisano: (Jn. 12:13-14)

I čovek mira mog, u kog se uzdah, koji jeđaše hleb moj, podiže na me petu. (Ps. 41:9)

Izdat od prijatelja

I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice ode ka glavarima svešteničkim da im Ga izda. (Mk. 14:10)

I rekoh im: Ako vam je drago, dajte mi moju platu; ako li nije nemojte; i izmeriše mi platu, trideset srebrnika. (Zah. 11:12)

Prodat za trideset srebrnika

I reče: Šta ćete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika. (Mt. 26:15)

I reče mi Gospod: Baci lončaru tu časnu cenu kojom me proceniše. I uzevši trideset srebrnika bacih ih u dom Gospodnji lončaru. (Zah. 11:13)

Novac za lončarevu njivu

A glavari sveštenički uzevši srebrnike rekoše: Ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv. Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje gostima. (Mt. 27:6-7)

Kad se stane suditi, neka izađe kriv, i molitva njegova neka bude greh. Neka budu dani njegovi kratki, i vlast njegovu neka dobije drugi. (Ps. 109:7-8)

Judinu službu dobija drugi

On dakle steče njivu od plate nepravedne, i obesivši se puče po sredi, i izasu se sva utroba njegova. I postade znano svima koji žive u Jerusalimu da će se ta njiva prozvati njihovim jezikom Akeldama, koje znači njiva krvna. Jer se piše u knjizi psaltiru: Da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi živeo u njemu, i: Vladičanstvo njegovo da primi drugi. (Dela 1:18-20)

Nemoj me dati na volju neprijateljima mojim; jer ustaše na me lažni svedoci; ali zloba govori sama protiv sebe. (Ps. 27:12)

Lažni svedoci ga optužuju

I ne nađoše; i premda mnogi lažni svedoci dolaziše, ne nađoše. Najposle dođoše dva lažna svedoka, I rekoše: On je kazao: Ja mogu razvaliti crkvu Božju i za tri dana načiniti je. (Mt. 26:60-61)

Maču, ustani na pastira mog, i na čoveka druga mog, govori Gospod nad vojskama, udari pastira, i ovce će se razbeći, ali ću okrenuti ruku svoju k malima. (Zah. 13:7)

Ostavljen od učenika

A ovo sve bi da se zbudu pisma proročka. Tada učenici svi ostaviše Ga, i pobegoše. (Mt. 26:56)

Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nema pred onim koji je striže ne otvori usta svojih. (Isa. 53:7)

Nem pred optužiteljima

I kad Ga tužahu glavari sveštenički i starešine, ništa ne odgovori. Tada reče mi Pilat: Čuješ li šta na tebe svedoče? I ne odgovori mu ni jednu reč tako da se sudija divljaše vrlo. (Mt. 27:12-14)

Ali On bi ranjen za naše prestupe, izbijen za naša bezakonja; kar beše na Njemu našeg mira radi, i ranom Njegovom mi se iscelismo. (Isa. 53:5)

Ranjen i bijen

Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne. (Mt. 27:26)

Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, I govore oslonio se na Gospoda, neka mu pomogne, neka ga izbavi, ako ga miluje. (Ps. 22:7-8)

Narugan

I kad Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, i obukoše Ga u haljine Njegove, i povedoše Ga da Ga razapnu. (Mt. 27:31)

Leđa svoja podmetah onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me čupahu; ne zaklonih lice svoje od ruga ni od zapljuvanja. (Isa. 50:6)

Ispljuvan i bijen

I pljunuvši na Nj uzeše trsku i biše Ga po glavi. (Mt. 27:30)

Onih koji mrze na me nizašta ima više nego kose na glavi mojoj; osiliše koji hoće da me pogube, lažljivi neprijatelji moji. Šta nisam otimao, valja da vratim. (Ps. 69:4)

Omrznut bez razloga

Koji mrzi na mene i na Oca mog mrzi. Da nisam bio i dela tvorio među njima kojih niko drugi ne tvori, ne bi greha imali; a sad i videše, i omrznuše na mene i na Oca mog. Ali da se zbude reč napisana u zakonu njihovom: Omrznuše na me nizašta. (Jn. 15:23-25)

Zato ću Mu dati deo za mnoge, i sa silnima će deliti plen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grehe mnogih, i za zločince se moli. (Isa. 53:12)

Razapet sa zločincima

Tada raspeše s Njime dva hajduka, jednog s desne a jednog s leve strane. (Mt. 27:38)

Opkoliše me psi mnogi; četa zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje. (Ps. 22:16)

Probodene ruke i noge

Potom reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi neveran nego veran. (Jn. 20:27)

Dele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju žreb. (Ps. 22:18)

Razderana haljina

I kad Ga razapeše, razdeliše haljine Njegove bacajući kocke za njih ko će šta uzeti. (Mk. 15:24)

I govore oslonio se na Gospoda, neka mu pomogne, neka ga izbavi, ako ga miluje. (Ps. 22:8)

Ismevan zbog svog pouzdanja, u Boga

On se uzdao u Boga: neka mu pomogne sad, ako mu je po volji, jer govoraše: Ja sam sin Božji. (Mt. 27:43)

Za ljubav moju ustaju na mene, a ja se molim. (Ps. 109:4)

Moli za neprijatelje

A Isus govoraše: Oče! Oprosti im; jer ne znadu šta čine. A deleći Njegove haljine bacahu kocke. (Lk. 23:34)

Daju mi žuč da jedem, i u žeđi mojoj poje me octom. (Ps. 69:21)

Ponuđen sa žuči i octom

Dadoše Mu da pije sirće pomešano sa žuči, i okusivši ne hte da pije. (Mt. 27:34)

Bože, Bože moj! Zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mog, od reči vike moje? (Ps. 22:1)

Vapaj sa krsta

A oko devetog sata povika Isus glasno govoreći: Ili! Ili! Lama savahtani? To jest: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio? (Mt. 27:46)
 
09.06.2012.

God is good

31.05.2012.

MOJ JE PUT NA TVOME SADA PUTU :)

27.05.2012.

OBECANJE DUHA

    Duh je ono što oživljava. (1)

 

    Ako me ljubite, držaćete moje zapovesti. I ja ću moliti Oca, pa će vam dati drugog Pomagača-utešitelja da bude sa vama doveka. Duha istine, koga svet ne može da primi, jer ga ne vidi i ne poznaje; a vi ga poznajete, zato što boravi kod vas i biće u vama. (2)

 

    Neću vas ostaviti sirotne, doći ću k vama. Dobro je za vas da ja odem. Jer ako ne odem, Pomagač-utešitelj neće doći do vas; ako pak odem, poslaću vam ga. I kada on dođe, dokazaće svetu da ima greha, i pravednosti i suda. U pogledu greha – što ne veruju u mene; u pogledu pravednosti – što odlazim Ocu i nećete me više videti; u pogledu suda – što je vladar ovoga sveta osuđen. Imam još mnogo da vam govorim, ali sada ne možete da podnesete. (3)

 

    A kada on dođe. Duh istine, uputiće vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što sluša, i najaviće vam što će doći.

     On će me proslaviti, jer će uzeti od mojega i javiti vam. Sve što Otac ima – moje je; zbog toga rekoh da će uzeti od mojega i vama javiti. (4)

 

   Koji je to otac među vama, koji će svome sinu, kad zaište hleba, dati kamen? Ili ako zatraži ribu, hoće li mu umesto ribe dati zmiju? Ili ako zaište jaje, hoće li mu dati škorpiju? Kad, dakle, vi kao zli ljudi umete da dajete dobre darove svojoj deci, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole. (5)

   A kada dođe Pomagač-utešitelj, koga ću vam poslati od Oca, Duh istine, koji od Oca ishodi, on će svedočiti za mene. A pomagač-utešitelj, Duh Sveti koga će Otac poslati u moje ime, on će vas naučiti svemu i podsetiće vas na sve što sam vam rekao. (6)

 

 

Biblijski citati:

 

1.Jov. 6:63

2.Jov.14:15-17

3.Jov. 14:18; 16:7-13

4.Jov. 16:14,15

5.Luka 11:11-13

6.Jov. 15:26; 14:26


 
25.05.2012.

Za nas i zbog nas

A On bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da Ga Bog bije i muči. Ali On bi ranjen za naše prestupe, izbijen za naša bezakonja; kar beše na Njemu našeg mira radi, i ranom Njegovom mi se iscelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na Njbezakonje svih nas."(Isa. 53:4-6 RDK)
Svi mi. Sav ljudski rod se odvojio od Boga. Prvi slušaoci i čitaoci razumevali su da se to odnosi na Jevreje. Međutim, svaki čitalac i slušalac do kog dopire ova reč treba da bude pošten i da kaže: Ovo se odnosi i na mene. Niko nije bez greha, pa ni ja. Tu je početna tačka svake evangelizacije, bilo da slušaoci veruju ili ne veruju. Greh je toliko prisutan i uočljiv u celokupnom ljudskom rodu da ni najokoreliji bezbožnici ne mogu a da ne priznaju njegovo postojanje.

Kao ovce. Poređenje sa ovcama je svakako proisteklo iz pastirskog života. U ono vreme (a i u vreme do raspada Otomanske Imperije posle prvog svetskog rata) sav narod je vrlo dobro poznavao ovčarstvo i način života u vezi s njim. Međutim, ovo poređenje ima i svoj duhovni razlog: Ovca je životinja koja se prinosila na žrtvu. Ona je označavala Jevrejima razumljive obrede, jer su se oni bogosluženju poučavali od malena. Tako su pri pogledu na ovcu ili pri razgovoru o njoj, jevrejski dečaci, mladići i zreli ljudi podrazumevali Božiji naum. Ovca posredno, ali očigledno, govori o namerama Božijim i njegovoj spasonosnoj ljubavi, a i o nepodmitljivoj pravednosti živog Boga. Takva jedna životinja, namenjena svetinji hrama, prikazana je kao spremna da zastrani, da otpadne. Nije li to pouka čoveku: Bog ga je namenio svetinji, a on je otišao u suprotnom pravcu?

Okrenu svojim putem. Ovce su životinje sklone stadu, tj. hrišćanski život je život u zajednici. Sveti Duh savetuje na ovaj način: neka se hrišćani drže svoje zajednice; opasno je ako je napuštaju i traže nekakve vlastite puteve bilo k Bogu bilo od Boga. Sa gledišta Svetog pisma traženje sopstvenog puta spasenja je lutanje koje odvodi u greh. Zašto? Zato što je to želja za zadovoljenjem lične gordosti i nadmenosti. Pisano je: "Nego svakog kuša njegova slast, koja ga vuče i mami." (
Jak. 1,14) Istina o ovoj vrsti zastranjivanja i lutanja važi za svako vreme i za budućnost što će prethoditi Spasiteljevom ponovnom dolasku: "I ovo znajte najpre da će u poslednje dane doći rugači koji će živeti po svojim željama." (
2. Pet. 3,3) Greh je postao navika, grehovnost nasledna, sa njom se rađamo, a često je i volimo. Ljudi imaju posebne sklonosti, želje, mišljenja, potrebe i mogućnosti, ali im je stremljenje uvek isto - svi teže prema grehu, sve dok ih Gospod ne uputi putem pravde. Svevišnji to ne čini na silu. Vraćanje Bogu nije čin prinude. Bog ne čini nasilje nad čovekovom voljom, nego upoznaje ljude sa Hristovim delom.

Gospod pusti na nj. Obećani Pomazanik uzima na sebe sve ljudske opakosti, teške i lake, naivne i prepredene, slučajne i namerne. Sve njih je nebeski Otac stavio na Sina i sve njih će Sin izneti na krst. Saznavši ovo hrišćani valja da objavljuju Evanđelje i da pozivamo narod na obraćenje. Zašto?

(1) Obraćenje je potreba, jer nema drugih mogućnosti da ogrehovljeni čovek pristupi Bogu, "jer onaj koji hoće da dođe Bogu, valja da veruje da ima Bog i da plaća onima koji ga traže." (
Jev. 11,6)

(2) Obraćenje je hitna potreba. Za ljude je važno da što pre čuju vest o Hristu, jer (a) svi su pod grehom i u stalnoj su opasnosti da odu u večnu propast; (b) sutra se mogu promeniti prilike i pogodnosti za obljavljivanje Evanđelja i prihvatanje Hrista.
23.05.2012.

Za nas i zbog nas

"A On bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da Ga Bog bije i muči. Ali On bi ranjen za naše prestupe, izbijen za naša bezakonja; kar beše na Njemu našeg mira radi, i ranom Njegovom mi se iscelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na Nj bezakonje svih nas." (Isa. 53:4-6 RDK)

Prorok govori o Bogu, ali i o ljudima. Božija volja se ostvaruje na čoveku, na sinovima čovečijim, na narodu i pojedincima.

Naše bolesti i nemoći. Kakve veze ima obećani Pomazanik sa bolestima i nemoćima. Sluga Božji se prihvata poslova kojima se ne hrani ljudska sujeta: Ljudi vole da budu lekari, ali ne vole da budu bolesni. Hristos se prihvatio upravo toga. Pritom On ne gubi od svog dostojanstva. Šta je Gospod Isus uzeo na sebe? Uzeo je moje slabosti, nemoći, prestupe, grehe. Spasitelj je prihvatio stanje za koje nije bio kriv. Zato je Njegova lična nevolja bila veća i žalost Mu je bila dublja: Njega je oduševljavalo poslanje i zadatak, ali Mu je bilo teško da se bez svoje krivice našao na mukama. Jedini razlog Njegovog učešća u izbavljenju je bila ljubav prema palom čoveku: Sin Božiji se stavio na mesto prestupnika i patio kao da je On učinio greh i kao da je dužan da ispašta za grešničke krivice.

A mi mišljasmo. Nerazumevanje je bilo stalno prisutno i za vreme proroka i za vreme Hristovo i za vreme apostolsko. Ono je prisutno i danas. Spasiteljevi savremenici i sunarodnici nisu shvatali šta im ono donosi. Još manje su bili naklonjeni proslavljanju neugledna Pomazanika. Njih je zbunjivala i odbijala Njegova snishodljivost i to su Mu računali kao nedostatak. U svojim poslednjim ovozemaljskim časovima Gospod Isus je bio izložen ruganju. Rugači su odista verovali da Spasitelj nije po volji nebeskog Oca. Osnova za takvu pretpostavku je bila ono što su videli: Otac se ne zauzima za Sina, prepušta Ga nasilnicima i ne skida Ga s krsta. To je za rugače (i ne samo za njih) značilo da je Isus izgubio Očevu naklonost. Pa, i oni mirni i pobožni Jevreji nisu mogli da prihvate Hrista kao stradalnika. Oni su bili skloni da veruju da je Bog odbacio Isusa iz Nazareta. Zašto? To oni nisu pitali, jer bilo bi greh postavljati Bogu pitanja. Do čovekove svesti teško dopire istina da to što se s Gospodom dešavalo, da je to bilo zbog ljudi.

Treba verovati da je Hristos nešto učinio za nas. Njegova dela nisu bila samopokazivanje i samodokazivanje. To su dela sa određenim i vrlo stvarnim posledicama.

Ljudski zaključci su bili pogrešni. Prorok pokazuje u čemu je bila greška. Hristove patnje i umiranje ne daju se uključiti u koloseke i struje ljudskoga mišljenja. Želi li čovek da se uključi u Reč, on mora da se osloni na otkrivenje da to produbljuje. Neki zaključak i stav može izgledati ludost. Pred ljudima tako i izgleda jer se protivi njihovim zakonima mišljenja i navikama ubeđivanja. Međutim, to ne znači da je Božija reč netačna i nedelotvorna. Naprotiv, ona je vrlo delotvorna, jer sadrži Božiju volju.

On bi ranjen. Hristove rane nas obavezuju da se uzdamo samo u Njegovu žrtvu, da ljudske napore i dostignuća ne smatramo spasonosnim i životvornim. Apostol Pavle piše: "Jer nisam mislio da znam što medu vama osim Isusa Hrista, i toga raspeta." (
1. Kor. 2,2) Istovremeno zajednica dece Božije se mora okrenuti objavljivanju Hrista Isusa, Spasitelja i Gospoda.

Prestupi i bezakonja. Ljudski gresi nisu okrivili Gospoda, nego je On dobrovoljno i promišljeno prihvatio krivicu za greh kao osnov za Božiju kaznu koja će se nad njim izvršiti. Ljudi iz Hristove okoline su izbegavali ovaj značaj krsta. Mnogi izbegavaju i danas. Ipak, Spasiteljev čin ostaje. Njegove posledice su delotvorne i u naše vreme. Potrebno je verom prihvatiti Hristovu zastupničku smrt: Ljudima je oprošteno, neće biti ispaštanja i umiranja, jer nebeski Otac je prihvatio Spasiteljevu žrtvu. Danas Bog nudi opravdanje onima koji veruju u Hrista.

Za naša bezakonja, našeg mira radi. Pogrešna mišljenja nisu i slaba mišljenja. Čovek se teško oslobađa nečeg što je sam izgradio i što je postalo deo njegove svakodnevice. Međutim, Spasitelj je toliko mnogo učinio za nas da je štetno i pogubno ako čovek ostane slep i gluh za dobrotu i milost i sve drugo što Bog nudi. Saberimo se i odlučimo da vidimo Njega, Spasitelja i Gospoda, kako za nas gine i kako nama donosi izbavljenje i mir.

Ranom njegovom. Nije bila rana nekog od nas. Nisam patio ja. Čovekovi napori nisu dovoljni da bi se razumeo Hristos stradalnik. Grešniku nedostaje potrebna volja da bi se prihvatio Božije volje. Kako to prebroditi? Treba tražiti puteve koji ne zavise od čoveka.

 
12.05.2012.

OGLEDALO

"Jer, ako neko samo sluša Reč, a ne izvršava je, sličan je čoveku koji posmatra svoje rođeno lice u ogledalu: pogleda se, pa ode i odmah zaboravi kako izgleda." (Jak. 1:23-24 SSP)

Biblija je poput ogledala. Pokazuje nam naše biće onako kakvo ono jeste. U ovom ogledalu, ako ćemo iskreno, svako od nas i ne dobija baš neku sjajnu sliku sebe, i uvek postoji potreba za doterivanjem i lickanjem našeg bića. Ova iskrenost Božijeg ogledala je ujedno i razlog zašto mnogi ljudi odbijaju da se uopšte ogledaju u njemu ili pak imaju želju da ga unište - razbiju. Drugi, odmah potisnu ono što u ogledalu vide - prave se, da je to bio neko drugi a ne oni.

Postoji jedna anegdota o nekom starijem gospodinu, inače veoma ostrašćenom ljubitelju umetnosti.

Jednoga dana, on je sa svojom ženom posetio novu galeriju u gradu. No, u žurbi on je zaboravio da ponese svoje naočare. Kada su došli u galeriju on je odmah počeo iznositi svoje kritičke poglede o izloženim slikama. Naročito se dugo zadržao ispred jednog portreta u prirodnoj veličini. Govorio je na potcenjujući način i bahato o toj slici i slikaru. Nadmenim tonom je rekao: "Ovaj okvir uopšte ne odgovara ovoj slici. Prikazani čovek je suviše jadan i bezličan. Istinski je nezanimljiv i umetnik je učinio veliku grešku što je jednu ovakvu osobu uopšte portretirao!" Konačno je njegovoj ženi uspelo da ga povuče na stranu i da mu šapne: "Dragi, prestani, ti gledaš u ogledalo."



Ova priča ističe veliku lekciju za sve nas: Greške i mane kod drugih nam se ponekad čine prevelike i užasne, do te mere da postanemo slepi za svoje vlastite. Međutim, ako sebe pažljivo pogledamo u Božijem ogledalu - kroz Reč Božiju - shvatićemo da nije mudro da sebe merimo prema drugima. Naša istinska slika o nama biće nam jasno predočena, i uvidećemo da uvek postoji nešto na nama što treba srediti ili popraviti. Bogu je stalo da svakoga dana lepo izgledamo, zato, upotrebljavajmo dato nam ogledalo.

 

“Obucite se dakle kao izabrani Boziji, sveti i ljubazni, u srdacnu milost, dobrotu, poniznost, krotost i trpljenje,

Snoseci jedan drugoga, i oprastajuci jedan drugome ako ima ko tuzbu na koga: kao sto je i Isus vama oprostio tako i vi.

A svrh svega toga obucite se u ljubav, koja je sveza savrsenstva”.

( Kolosanima 3. 12-14 )

 
06.05.2012.

ZALJENJE ZA PROSLIM DANIMA

“Gospode, nauči nas tako brojati dane naše, da bismo stekli srce mudro.” (Ps. 90:12)

Broni Ver se godinama brinula o pacijentima u kritičnom stanju ili na samrti i tokom godina primetila je da se veliki broj ljudi, kada su suočeni sa sigurnom smrću, po pravilu okreće prošlosti i analiziranju stvari koje su mogli da promene ili urade drugačije. Većina stvari za kojima su pacijenti žalili mogu se svrstati u pet kategorija a koje je objavio Huffington Post:


1. Voleo bih da sam imao više hrabrosti da živim život onako kako sam smatrao da treba, a ne onako kako su to drugi tražili od mene.

Ovo je bila najčešća stvar za kojom su ljudi žalili. Kada neko shvati da je njegov život na samom kraju, i pogleda iza sebe, lako je shvatiti zašto su propušteni snovi i prilike na prvom mestu. Veoma je važno da tokom života pokušamo da ispunimo što veći deo naših snova, jer će u jednom trenutku doći trenutak kada to neće biti moguće. Zdravlje nudi veliku slobodu koju veliki broj ljudi ne ceni, sve dok ga ne izgubi.

2. Voleo bih da nisam toliko radio.

Ovo je izgovorio skoro svaki od mojih pacijenata. Zbog posla su propuštali odrastanje dece i druženje sa voljenima. Ovaj problem najviše su imali muškarci koji su skoro svo svoje vreme provodili na poslu pokušavajući da obezbede bolje materijalno stanje za svoju porodicu. Ukoliko pokušamo da uprostimo svoje životne navike možemo smanjiti i sredstva koja su nam potrebna za srećniji život. Manje posla stvoriće više slobodnog vremena za druženje sa bližnjima i voljenima.

3. Voleo bih da sam imao hrabrosti da podelim svoja osećanja.

Veliki broj ljudi skrivao je svoja prava osećanja kako ne bi dolazio u sukob sa ljudima. Rezultat toga bio je prosečan život koji nikada nije imao šansu da preraste u nešto bolje. Mnogi su se čak i razboleli zbog emocija koje su držali u sebi i koje su samo rađale nezadovoljstvo i bes. Mi ne možemo da kontrolišemo reakcije drugih ljudi. Ipak, ukoliko svakome prilazite iskreno i bez skrivenih motiva, ljudi će možda na početku biti iznenađeni ili uvređeni, ali to će dovesti do znatno zdravijih i boljih odnosa ili do prekida nezdrave veze. U svakom slučaju, Vi ste ti koji će biti na dobitku.

4. Voleo bih da sam ostao u kontaktu sa starim prijateljima.

Vrlo često ljudi ne shvataju vrednost koju prijatelji iz detinjstva imaju sve dok ne bude kasno. Mnogi od nas zarobljeni su u svakodnevnim obavezama da su dozvolili da im veze sa starim prijateljima propadnu, veze sa ljudima koji nas najbolje poznaju.

5. Voleo bih da sam sebi dozvoljavao da budem srećniji.

Mnogi od mojih pacijenata sve do samog kraja nisu shvatili da je sreća izbor. Mnogi od njih zarobili su se u svakodnevnu rutinu - strah od promene doveo ih je do toga da se pred svima, čak i pred samim sobom, pretvaraju da su srećni. Međutim, duboko u sebi, želeli su da se ponovo iskreno smeju i šale kao nekada. Kada ste pri samom kraju svoga života, ono šta drugi misle o vama postaje Vama potpuno nebitno.
29.04.2012.

PROBLEM RELIGIJE

    Isus im reče: »Gledajte i čuvajte se kvasca farisejskog i sadukejskog.« (1)

 

    Šta razmišljate u sebi, maloverni, što hleba niste poneli? Zar još ne razumete i ne sećate se pet hlebova na pet hiljada i koliko kotarica nakupiste? Kako ne razumete da vam ne rekoh za hlebove? Čuvajte se kvasca farisejskog i sadukejskog. Tada razumeše da nije rekao da se čuvaju hlebovog kvasca, nego farisejskog i sadukejskog učenja. (2)

 

    Uzalud me poštuju, učeći nauke koje su ljudske zapovesti. Ostavivši Božiju zapovest držite ljudsko predanje.(3)

 

    Čuvajte se lažnih proroka, koji vam dolaze u ovčijem ruhu, a iznutra su grabljivi vuci. Oni potiču od oca đavola i hoće da čine želje svoga oca. On je bio ubica ljudski od početka, i u istini se nije učvrstio, jer u njemu nema istine. Kada govori laž, od svoga govori, pošto je laža i otac laži. (4)

 

    Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što zatvarate Carstvo nebesko pred ljudima; jer vi ne ulazite, niti puštate unutra one koji hoće da udju.

    Teško vama književnici fariseji, licemeri, što jedete udovičke kuće i tobože se molite dugo. Zato će te strože biti osudjeni.

     Teško vama, književnici i fariseji, licemeri, što prohodite more i kopno da stvorite jednog sledbenika, i kad to postane,činite ga sinom paklenim, dvaput gorim od sebe.

     Teško vama, slepe vodje, koji govorite: »Ako se ko zakune Hramom, nije ništa; ako se pak zakune hramovnim zlatom, obavezan je.« Budale i slepci, šta je veće, zlato ili Hram koji je osvetio zlato? »I ako se ko zakune žrtvenikom, nije ništa; a ako se zakune darom koji je na njemu, obavezan je.« Slepci, šta je veće, dar ili žrtvenik koji osvećuje dar? Ko se dakle zakleo žrtvenikom, kune se njime i svim što je na njemu. I ako se zakleo Hramom, kune se njime i onim koji prebiva u njemu; i koji se zakleo nebom, kune se prestolom Božijim i onim koji sedi na njemu.

    Teško vama, književniici i fariseji, licemeri, što dajete desetak od nane, kopra i kima, a ostaviste što je pretežnije u Zakonu, pravdu, milosrdje i veru; ovo je trebalo činiti, a ono ne ostavljati. Slepe vodje, koji cedite komarca, a kamilu gutate.

    Teško vama, knjiženici i fariseji, licemeri, što čistite spolja čašu i zdelu, a iznutra su pune grabeža i neumerenosti. Fariseju slepi, očisti prvo što je u čaši , da bude i njena spoljašnost čista.

    Teško vama književnici i fariseji , licemeri, što ste kao okrečeni grobovi, koji spolja izgledaju lepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svake nečistoće. Tako se i vi spolja pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemerstva i bezakonja. (5)

 

    Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što gradite grobove proroka i ukrašavate spomenike pravednika, i govorite: »Da smo živeli u vremenu svojih otaca, ne bismo bili njihovi saučesnici u krvi proroka.« Tako svedočite za sebe da ste sinovi onih koji su pobili proroke. I vi ispunite meru svojih otaca. Zmije, zmijski porode, kako da pobegnete od osude paklene? Zato, evo vam šaljem proroke, i mudre i književnike. Od njih ćete jedne ubiti i raspeti, a druge šibati u vašim sinagogama i goniti od grada do grada. (6)

 

    Licemeri, dobro je prorokovao za vas Isaija: »Ovaj narod me poštuje usnama,a srce je njihovo daleko od mene.« (7)

 

   Vi se predstavljate pravedni pred ljudima, ali Bog zna vaša srca. Jer što se medju ljudima smatra kao nešto visoko, pred Bogom je mrzost. (8)

    A kažem vam da će doći mnogi sa istoka i zapada i sesti za sto sa Avramom i Jakovom u Carstvu nabeskom. Jer vam kažem: ako vaša pravednost ne bude mnogo viša od pravednosti književnika i fariseja, nećete ući u Carstvo nabesko. (9)

 

 

Biblijski citati:

 

1.    Mat. 16:16

2.    Mar. 16:9-12

3.    Mar. 7:7-9

4.    Mat. 7:15; Jov. 8:44

5.    Mat. 23:13-28

6.    Mat. 23:29-34

7.    Mat. 15:7-8

8.    Luka 16:15

9.    Mat. 8:11,12;5:20
07.04.2012.

ISUSOVO USKRSNUCE

Prije otprilike 2000 godina rodio se jedan neobičan čovjek. Neobičan, jer se nazivao Božjim Sinom. Bilo je onih, koji su ga smatrali idealistom. Bilo je i drugih, koji su ga smatrali lašcem i šarlatanom. Neki su ga smatrali običnim luđakom, pa čak su mislili i da je opsjednut zlim duhovima. Bilo je, međutim, i onih, koji su vjerovali njegovim riječima i smatrali ga Bogom, Stvoriteljem i Otkupiteljem od grijeha - Mesijom. Svojim je djelima, taj čovjek, Isus iz Nazareta, pružao brojne dokaze u prilog vjerovanju ovih posljednjih: činio je čuda, proricao budućnost, iscjeljivao bolesne, čak je i nekoliko umrlih oživio, i to ne medicinskim sredstvima. Jedna od stvari o kojima je prilično često govorio bilo je ispunjenje Mojsijevoga zakona - zakona koji je Bog dao izraelskom narodu - u Njemu samome. Govorio je o tome, da će ga bezbožnici uhvatiti i ubiti, a da će on trećega dana ustati iz mrtvih. Tako je i bilo. Njegovi učenici nisu shvatili te riječi sve dok im se nije ukazao nakon svoje smrti, pokopa i uskrsnuća, ali su ipak shvatili. Poslije su se pojavili mnogi, koji su željeli osporiti istinitost tvrdnji onih, koji su svjedočili da je Isus Nazarećanin ustao iz mrtvih; da je bio mrtav, a sada je živ. Govorili su da su zapravo učenici ukrali njegovo tijelo pa počeli pričati bajke, no to jednostavno nije bila istina, jer je Isusov grob bio pod jakom stražom. Potom su govorili da su se Isusove riječi ostvarile, ali u nekakvoj duhovnoj, alegoričnoj sferi; da je Isus živ u sjećanjima onih koji su ga poznavali. Međutim takve su priče najobičnije besmislice. Od toga su se vremena pojavili mnogi koji su željeli osporiti činjenicu da je Isus uskrsnuo, a i dan-danas svijet obiluje njima, no nikome to nije pošlo za rukom. Naprotiv, mnogi koji su pokušali naći znanstvene dokaze da Isus nije uskrsnuo, na kraju su pali na koljena i zamolili uskrsloga Krista, da im oprosti grijehe! Nema tu, naime, nikakve alegorije: u Bibliji je pisano da je Isus uskrsnuo, a to ne znači ništa drugo, nego upravo to što piše: da je Isus uskrsnuo! Bilo bi puno manje problema i na svijetu i u crkvi kada bi ljudi čitali Bibliju onako kako piše, ne namećući joj svoja kvaziproduhovljenja, a često i vrlo duhovita shvaćanja. Čujmo što Biblija ima za reći.

Luka 23, 44 - 24, 8:

44 "Bilo je već oko šestoga sata kad nastane tama po svoj zemlji do devetoga sata. 45 Pomrča sunce, a hramski se zastor razdrije po sredini. 46 Tada Isus vikne jakim glasom: 'Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.' To reče i - izdahnu.

47 Kada stotnik vidje što se dogodi, poče slaviti Boga i reče: 'Zaista, ovaj čovjek bijaše pravednik!' 48 Sva svjetina što se bijaše skupila da prisustvuje tom prizoru, kad vidje što se dogodi, vrati se kući udarajući se u prsa.

49 Podalje su stajali svi njegovi znanci. A tako i žene koje su ga pratile od Galileje i sad to gledale.

50 Uto neki čovjek imenom Josip, vijećnik, rodom iz judejskoga grada Arimateje, dobar i pravedan čovjek - 51 on ne bijaše odobrio odluke i djela drugih - koji je očekivao kraljevstvo Božje, 52 dođe k Pilatu i zatraži tijelo Isusovo. 53 Zatim ga skinu, zavi ga u platno i položi u grob, izduben u pećini, gdje još nitko nije bio položen. 54 To bijaše dan Priprave, i subota je već osvitala.

55 Međutim, žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje pratile su to te vidjele grob i kako bi položeno Isusovo tijelo. 56 Potom se vratiše te pripremiše miomiris i pomast. U subotu se nisu micale prema propisu Zakona.

24 1 U prvi dan sedmice, vrlo rano, žene dođoše na grob, noseći miomiris koji bijahu pripremile. 2 Nađoše kamen odmaknut s groba. 3 Uđoše, ali ne nađoše tijelo Gospodina Isusa. 4 I dok su stajale zbunjene, najedanput im pristupiše dva čovjeka u blistavu odijelu. 5 Njih spopade strah te oboriše pogled na zemlju, a oni im rekoše: 6 'Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok još bijaše u Galileji: 7 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan!' ' 8 I one se sjetiše njegovih riječi."

 
01.04.2012.

Boziji zavjeti sa Jevrejima su vjecni i bezuslovni


Veoma je interesantno da je izraz Novi zavet veoma neprecizan prevod kaine diatheke sa Grčkog jezika, a što promiče većini čitalaca. U Grčkom se novi kaže - neos, i označava ono što je novo, a ranije nije postojalo. Nasuprot tome, kaine ne znači - novo, već ono što je već postojalo, ali je sada obnovljeno. Tako u stvari, prevod kaine diatheke treba da bude - Obnovljeni zavet. Stari, koji je zbog neverstva i greha - pokvaren obnovljen je, ali sada na nešto izmenjenim osnovama. Nema više volujske i jareće krvi za očišćenje greha, umesto nje je krv Sina Božijeg; nejevrejima je takođe zagarantovano spasenje verom i pridodati su Božjem narodu. On time produžava svoje trajanje i odatle dolazi smisao - večan.

"Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovesti moje ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; Ali milosti svoje neću uzeti od njega, niti ću prevrnuti istinom svojom; Neću pogaziti zavet svoj, i šta je izašlo iz usta mojih neću poreći. Jednom se zakleh svetošću svojom; zar da slažem Davidu? Seme će njegovo trajati doveka, i presto njegov kao sunce preda mnom; On će stajati uvek kao mesec i verni svedok u oblacima." (
Ps. 89:30-37)

"Ovako veli Gospod: Ako možete ukinuti zavet moj za dan i zavet moj za noć da ne bude dana ni noći na vreme, Onda će se ukinuti i moj zavet s Davidom, slugom mojim, da nema sina koji bi carovao na prestolu njegovom, i s Levitima sveštenicima slugama mojim." (
Jer. 33:20-21)

Kao što vidimo, dan i noć se još uvek izmenjuju. Ako je ovo istina, onda je dakle istina i da su Božji zaveti sa Jevrejima još uvek na snazi.

 
31.03.2012.

Bog, Jevreji i Izrael

Jevreji su jedini narod na zemlji stvoren suverenom voljom Gospoda Boga

Mada je tačno da Gospod umnožava narode i zatire ih (Jov 12:23), vlada nad kraljevstvima zemaljskim (Dan. 5:21), postavlja i skida vladare (Dan. 2:21), ipak Jevreji su jedini narod u čijem stvaranju je imao neposredan i očigledan uticaj.

"I reče Mojsije i sveštenici Leviti svemu Izraelu govoreći: Pazi i čuj Izraele, danas si postao narod Gospoda Boga svog."
(5. Moj. 27:9)

"Da te danas postavi sebi za narod i da ti On bude Bog, kao što ti je rekao i kao što se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu."
(5. Moj. 29:13)

"Jer Gospod neće ostaviti narod svoj radi velikog imena svog; jer Gospodu bi volja da vas učini svojim narodom."
(1. Sam. 12:22)

Već iz prvih glava Biblije se može videti da je Bog imao izabrane pojedince, potom porodice i na kraju plemena koja su postala narod iz koga je trebao da se rodi Njegov Sin po telu. Ovo Gospod nije učinio ni sa jednim drugim narodom.
22.03.2012.

Bog, Jevreji i Izrael

Poslednjih godina, a naročito nekoliko prethodnih meseci svetski mediji su puni izveštaja o nemilim i tragičnim događanjima u Izraelu. Palestinski ljudi-bombe i naoružane samoubice masakriraju tinejdžere po disko klubovima i kafićima, radnike i đake koji ujutro čekaju autobuse da idu na posao i u školu, ljude i žene na pretrpanim pijacama dok kupuju bakaluk, narod na prazničnim skupovima, usnule porodice u krevetima i sve u svemu sve Jevreje bez obzira na pol i starost do kojih mogu doći. Začudo, sve zemlje sveta, među kojima prednjači hrišćanska Evropa, uz izuzetak Amerike, za sve ovo osuđuju Izrael i odriču mu pravo da se odbrani. Brojne antiizraelske i u suštini antijevrejske izjave, pamfleti, knjige i demonstracije širom sveta, paljenje sinagoga po Evropi, skrnavljenja jevrejskih groblja, narastajuće antijevrejsko osećanje u svetu i sve veća izolacija Izraela pokazuju da je jevrejomrstvo i te kako živo i da nikada umrlo nije. Kao rezultat svega, ortodoksni rabini i učitelji u Izraelu su prošle jeseni izdali saopštenje u kome ovu situaciju nazivaju "mukom Jakovljevom" (Jer. 30:7-11) i pozivaju na molitvu za izbavljenje Izraela sve Jevreje ma gde bili. Za verne u Hristu sve ovo bi trebalo da bude znak da su poslednji dani poslednjih vremena izuzetno blizu.
26.02.2012.

CUDESAN JE BIO U SVOJOJ SNAZI

Čudesan je u svojoj snazi da spasi. "Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugog." (Isa. 45,22). "Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti." (Mt. 11,28). "Ako gresi vaši budu kao skerlet, postaće beli kao sneg; ako budu crveni kao crvac, postaće kao vuna." (Isa. 1,18). "Krv Isusa Hrista, Sina Njegovog, očišćava nas od svakog greha." (1. Jn. 1,7).

Nije bilo moguće da krv bikova i jaraca oduzme grehe, ali hvala Bogu, na kraju vremena pojavio se on da jednom za svagda prinese sam sebe kao žrtvu koja će uzeti greh i ukloniti svaku ljagu. Divni Hrist, koji može posegnuti u jamu pokvarenosti i podići grešnika iz blata te ga oprati na belo u izvoru krvi koja je potekla iz Emanuelovih vena. Čudesan je on u svojoj sili da spasi i one najveće grešnike koji po njemu dolaze Bogu.

Divan je on u svojoj snazi da sačuva. Divan je u svojoj snazi da "ispuni u Hristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu." Divan je on u svojoj snazi da uzme ljudski život i učini ga veličanstvenim, divnim, srećnim, dubokim, slatkim i blagoslovljenim. "... i uveren sam da je on kadar sačuvati do onoga dana dobro koje je meni povereno." (
2. Tim. 1,12).

Divan je on u svojoj sili da preporodi ljudske živote. Divan je on u svojoj sili da promeni ljudski život i da stavi pesmu i slavu Božju u dušu za sve preostale dane života. A ona sila koja je njega podigla iz mrtvih, jednoga će dana pozvati i naša zaspala tela iz praha zemaljskog te ćemo se probuditi slični njemu i ostaviti ovo mesto gde je i on na trenutak počivao. Izaći ćemo pevajući i kličući: "Gde ti je, smrti, žalac? Gde ti je, pakle, pobeda? A žalac je smrti greh, a sila je greha zakon. A Bogu hvala koji nam dade pobedu kroz Gospoda našeg Isusa Hrista." (
1. Kor. 15,55-57).

Jednoga će dana on doći u svoj svojoj slavi i svi sveti anđeli sa njime. Greh će tada biti uništen, a onaj koji ima vlast nad smrću biće bačen u bezdan i zaključan. Tada će se "zemlja ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora" kad on dođe od Oca jašući na belom konju, a na svome pojasu napisano: "Car careva i Gospodar gospodara."
24.02.2012.

A gledajuci ljude sazali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira(Matej 9.36)

Taj dan je bio određen hiljadu pet stotina godina unapred. One noći kad je u Egiptu bilo zaklano pashalno jagnje, određen je bio datum kada će Sin Božji umreti. Kada se približilo vreme, farizeji su rekli: "Samo neka ne bude na Pashu, da se ne bi podigla buna." Ali je Bog hiljadu pet stotina godina ranije rekao da to mora biti na Pashu, određujući sat kada će naše pashalno Jagnje morati biti zaklano, i na Pashu se i dogodilo. "Gle, jagnje Božije koje uze na se grehe sveta." (Jn. 1,29)

Njegova smrt i otkupljenje naših greha je ona krv koja je simbolički prikazana tamo u edenskom vrtu. To je krv koja je simbolički bila izražena u Aveljovoj žrtvi te, "kroz nju on mrtav još govori." (
Jev. 11,4). To je slika krvi koja je one Pashe bila na dovratnicima i na nadvratniku domova u Egiptu. To je ona krv bez čijeg prolivanja "nema oproštenja" greha. To je krv iskupljenja. I, hvala Bogu, ovoga jutra ja čitavim svojim srcem verujem u iskupljeničku dovoljnost krvi Isusa Hrista. Kao grešnik, svu svoju nadu čvrsto polažem u Hristovu krv za sada i za svu večnost.

Moja nada spasenja ne stoji ni na čemu drugom, već samo na Isusovoj krvi i pravednosti; ne usuđujem se ni u šta drugo pouzdati, već samo u Isusovo ime. Na Hristu, čvrstoj steni stojim; jer sve drugo je živi pesak, sve drugo je živi pesak.

"Ime će Mu biti: Divni..." O, nije li čudesno biti hrišćanin? Biti Isusov? Nije li to čudesno biti opran u njegovoj krvi, rođen od njegova Duha, začet od neraspadljivog semena, biti "baštinik Božji, a subaštinik Hristov"! Živeti u nadi slave Božje da ćemo jednoga dana biti poput njega!
11.02.2012.

NEPONOVLJIVA SMRT

Isus je čudesan i dok visi na onom stašnom krstu. Čudesan je u onom satu svoje smrti. Vidimo ga dok gleda na besnu svetinu i čujemo ga kako s njegovih usana padaju reči kakve nikada ranije nismo čuli. Poslušajte! To je molitva! "Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine." (Lk. 23,34).

Kad dolazi do kraja, podiže svoju glavu i gleda ravno u Očevo lice te se čuje poklič pobede koji dolazi iz njegove duše, poklič kakav nikada ranije ljudsko uho nije čulo. Nije to slab, iscrpljeni vapaj mučenika koji umire. To je poklič pobednika. I dok ga izgovara, zemlja na kojoj se ovaj prizor događa, se trese od silnog zemljotresa, poljuljana i zavitlana u svojoj osi. Stene pucaju i valjaju se u doline kada se začuo poklič: "Svršeno je!"
"Seme ženino" je došlo izbaviti palog čoveka. Jagnje Božje je položilo svoj život. Za greh je plaćeno. "Ugaoni kamen" onog velikog zdanja iskupljenja koje je Bog podizao vekovima je stavljen na svoje mesto. Temelj je bio položen i pre nego je Čovek bio stvoren. Obećanje je bilo dano u edenskom vrtu. Naveštanje toga vidljivo je bilo u svakom krvavom oltaru od Avelja do Golgote. Sada je bilo svršeno. Ovo nije bila obična smrt. Sam Bog Svevišnji uzeo je na sebe greh pale rase. Vreme smrti je bilo prorečeno. Svaki njen detalj unapred je bio predskazan.

"Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nema pred onim koji je striže ne otvori usta svojih... Odrediše Mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatim, jer ne učini nepravdu, niti se nađe prevara u ustima Njegovim... Zato ću Mu dati deo za mnoge, i sa silnima će deliti plen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grehe mnogih, i za zločince se moli." (
Isa. 53,7; Isa. 53,9; Isa. 53,12).
08.02.2012.

NEPONOVLJIV JE BIO U SVOJOJ SMRTI

Njegovo rođenje nije bilo obično, ni njegov život nije bio običan, a ni njegova smrt nije bila obična. Čujmo ga kako kaže: "Ali sam radi ovoga i došao." Sin Čovečji imao je vlast položiti svoj život i vlast ponovno ga uzeti natrag. Njegova smrt je bila prorečena još u edenskom vrtu. Ta je smrt prikazana u Edenu u slici kad je Bog uzeo nevinu žrtvu i ubio je prolivši krv, te od krzna načinio odeću za prve grešnike. O, Jagnje Božje koje je bilo zaklano ne samo za one u vrtu; to je Jagnje Božje koje je iz večnosti imalo okrenuto svoje lice prema Golgoti i dragovoljno dolazi položiti svoj vlastiti život! "Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Imam moć da ga položim, a mogu da ga opet uzmem, - ovaj nalog sam primio od svog Oca." (Jn. 10,18).

Kad su ga došli uhvatiti, istupio je napred i rekao: "Koga tražite?" Rekli su: "Isusa Nazarećanina." Zatim čujemo dve reči koje padaju s njegovih usana s takvim veličanstvom i s takvom snagom da su vojnici koji su ga došli uhvatiti ustuknuli i pali na zemlju oduzeti i bespomoćni u njegovom prisustvu. Te dve reči su one reči koje je čuo i Mojsije na Sinaju, kad je rekao Bogu: "Šta ću im reći, ko me poslao?" A Bog mu je rekao: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama." A kad Isus, večni "Ja sam", u svom poniženju izgovara ove reči, takva je snaga da vojnici padaju na leđa potpuno bespomoćni. Nijedan mu vojnik ne bi mogao svezati ruke. Sve vojske sveta ne bi mu mogle staviti lisice na ruke, da Sin Čovečji nije sam tako hteo, a on je "došao da da svoj život" (
Jn. 20,28). "Kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nema pred onim koji je striže ne otvori usta svojih..."

 
04.02.2012.

CUDESAN JE BIO U SVOJOJ SAOSJECAJNOSTI

Pogledajte ga kako ide okolo i dotiče se ljudi! Gledajte ga, i osetite snažno kucanje njegovog srca koje je puno saosećanja dok posmatra mnoštvo koje "luta kao ovce bez pastira"!

Posmatrajte ga dok hoda među onima koji trpe i muče se u grehu. Nikada nije preumoran da ne bi poslužio mnoštvu koje trpi i odgovorio na svaki vapaj onih u potrebi. Nikada mnoštvo nije otpustio gladno; uzeo je hlebove i ribu i nahranio ih.

Uvek kada on nailazi na grešnika umorna od greha, čujemo ga reći: "Sine, oprošteni su ti gresi." On ulazi u bolesničku sobu i isceljuje bolesnika. Susreće gubavca i ozdravlja ga. Susreće mnoge slepce i vraća im vid; gluve i vraća im sluh. Ulazi u mrtvačnicu i vraća mrtvaca u život. On sa ožalošćenima odlazi na groblje te s beskrajnom saosećanjem plače zajedno sa njima i poziva mrtvaca, i vraća ga njegovim ljubljenima. O, Hrist je pun saosećanja!

Kada bi sreo preljubnicu ili preljubnika, on bi ih prigrlio i otpustio kao čiste i oproštenih greha ako su se pokajali. Čak su i oni koje je religiozni svet odbacio rekavši: "Učitelju, Zakon naređuje da takve treba kamenovati", su zadobili saosećanje njegovog srca. Kad je preljubnica bila dovučena pred njega u predvorje hrama, čujemo ga kako govori: "Ženo! Gde su oni što te tužahu? Nijedan te ne osudi? A ona reče: Nijedan, Gospode! A Isus joj reče: Ni ja te ne osuđujem, idi, i odsele više ne greši." (
Jn. 8,10-11).

Pogledajte ga kod Jakovljevog studenca! Dok je sedeo kod studenca, zaboravio je na svoju vlastitu slabost, te je svojim srcem punog saosećanja posegnuo za bezimenom grešnicom. Kad je ona shvatila ko je on, ostavila je svoj krčag da ispriča priču o božanskoj milosti i da čitav grad dovede k onome za kojega je rekla: "Da on nije Mesija?"

O, saosećajan Hrist koji ne želi da iko propadne! ''Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svog Jedinorodnog dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni." (
Jn. 3,16).


 
30.01.2012.

CUDESAN JE BIO U SVOJOJ PONIZNOSTI

Zadivljujuće je kako se Sin Božji potpuno lišio svoga božanstva da ni jedan jedini put nije primenio silu koja mu je s pravom pripadala. Tako se potpuno lišio svega, da je Pavle rekao:

"Koji, ako je i bio u obličju Božijem, nije se otimao da se uporedi s Bogom; Nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nađe se kao čovek. Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove." (Fil. 2,6-8)

O, kako je neverovatna poniznost Sina Božjega, koji je rečju svoje sile stvorio svetove! Jer Bog je rekao: "Sve je kroz Nju (Njega) postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo." (Jn. 1,3).

Sin Božji koji sve održava rečju svoje sile tako je ponizio sam sebe da je u naručju svoje majke počivao kao bespomoćno dete. Zatim, kad je odrastao, a posebno u svojoj službi, tako je ponizio sam sebe da ga čujemo kako govori onima koji ga slede: "Lisice imaju jame i ptice nebeske gnezda; a Sin čovečiji nema gde glave zakloniti." (
Mt. 8,20). On koji je bio bogat postao je siromašan da bismo mi kroz njegovo siromaštvo mogli postati bogati. Malo odeće šta je imao, obezbedile su mu ruke male grupe žena. Hranu koju je jeo sigurno su pribavili drugi. Morao je spavati na zemlji ili u tuđem krevetu. Hranjen je bio za tuđim stolom. I sahranjen je bio u tuđem grobu pa i umotan u povoje koji su pripadali nekom drugom. O, kako je to čudesno, da se večni Bog spustio tako nisko da bi čoveku postao Spasitelj!
28.01.2012.

Put Istina i Zivot

27.01.2012.

CUDESAN JE BIO U SVOME ZIVOTU

Ateisti, skeptici, nevernici, agnostici i vernici svi se slažu u jednome: Isus je imao najčudesniji život. Reči koje su pale s njegovih usana, su takve reči kakve nikada i nijedan čovek nije izgovorio; a život, priča je koja je ispričana tako jednostavno i veličanstveno da svi jednoglasno kažu: Nijedan se smrtnik među sinovima ljudskim s njime ne može porediti; on je lepši od svih koji su se ikad rodili.

Njegov je život bio takav da nijednom nije sagrešio. Nijednom nije izgovorio reč koju bi morao povući. Nikada se nizašto što je rekao ili učinio nije izvinjavao. Čak ni njegovi najžešći neprijatelji koji su ga u svom lukavstvu dan i noć sledili pokušavajući ga uloviti u zamku, nisu mogli pronaći ništa za šta bi ga mogli optužiti. A on ih je sve mogao izazvati: "Koji me od vas kori za greh?" (
Jn. 8,46). I niko ga nikada, čak ni sa svojim lažnim svedocima, nije mogao optužiti za neki greh. Čak i onaj koji ga je izdao, koji je dolazi sa svojim krvavim novcem i bacio ga do nogu Velikoga veća, priznao: "Izdao sam nevinu krv." Čak je i onaj koji je sedeo na sudnoj stolici i koji mu je izrekao presudu, za njega potvrdio: "Ja na njemu ne nalazim nikakve krivice."
26.01.2012.

CUDESNO JE BILO NJEGOVO RODJENJE

Nije to bilo obično rođenje. O njegovom se rođenju prorokovalo od onoga dana kad je Bog sišao u edenski vrt, onog strahovitog dana kad je greh ušao u svet i kada su se Adam i Eva pokušali sakriti među drvećem u vrtu, nastojeći pred Bogom sakriti svoju golotinju. U njihovom beznađu i očaju, Bog je šetao vrtom za dnevnog povetarca i pozivao: "Adame, gde si?" A onda su morali otkriti svoj greh i Bog je morao izreći prokletstvo koje je došlo kroz greh. Tada je Bog dao obećanje o Izbavitelju: "Ženino seme smrviće zmiji glavu!" (1. Moj. 3,15). Dakle, u tom proročanstvu se nalazi obećanje devičanskog rođenja Isusa Hrista.

Četiri hiljade godina pre nego što se to dogodilo, Bog je rekao da će devica roditi Isusa. A onda, kako su vekovi dolazili i odlazili, proroci su nastavili prorokovati te iznova i iznova, ukazivali na onaj sveti trenutak, određujući vreme i mesto. Naime, kad je pokvareni Irod hteo otkriti gde se "novi kralj" trebao roditi, pozvao je učitelje Pisma i oni su mu rekli: "U Vitlejemu Judinom." Kada je stari Simon istraživao Pismo, bio je svestan da se približava vreme, jer je Bog utvrdio vreme rođenja Mesije, kao i mesto i pod kakvim prilikama će se on roditi. Simon je počeo moliti Boga da živi dok svojim vlastitim očima ne vidi Cara, a kad su položili to detešce u njegove ruke, rekao je: "Sad otpuštaš s mirom slugu svog, Gospode, po reči svojoj, jer videše oči moje spasenje Tvoje." (Lk. 2,29-30).

To nije bilo obično rođenje; bilo je to najčudesnije i najdivnije rođenje koje se dogodilo od početka sveta. Jer to je bilo utelovljenje Boga svemira u malom detetu. Ono je bilo rezultat zasjenjenja Svetoga Duha kada je u utrobi device Marije začet sam Boga velikog stvaranja.

Verujem čitavim svojim srcem u devičansko rođenje Sina Božjega. Liberalni teolozi kažu: Svejedno je da li verujete u devičansko rođenje ili ne. Prijatelju, nije svejedno, jer to čini veliku razliku! Jer da je začet od bilo kojeg zemaljskog oca i da je imao samo prirodno rođenje, onda ne bi bio Spasitelj. Tada bismo imali samo divan primer velikog čoveka, samo divan život i mučeništvo na kraju, sa neostvarenim nadama i ambicijama uništenima nepravednom smrću. Ako se nije devičanski rodio, onda su njegove kosti istrunule negde u nekoj palestinskoj grobnici. Ali hvala Bogu, on je bio utelovljenje samog Boga i čudesan u svom rođenju.

Najdivnija priča ikada ispričana je priča o pojavi anđela Gavrila onoj mladoj ženi odabranoj od Boga. Ona govori:

"Duh Sveti doći će na tebe, i sila Najvišeg oseniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božji... On će biti veliki, i nazvaće se Sin Najvišega, i daće Mu Gospod Bog presto Davida oca Njegovog; I carovaće u domu Jakovljevom vavek, i carstvu Njegovom neće biti kraja." (Lk. 1,35; Lk. 1,32-33).
22.01.2012.

Njegovo ime je "Divni"

"Jer nam se rodi Dete, Sin nam se dade, kome je vlast na ramenu, i ime će Mu biti: Divni, Savetnik, Bog silni, Otac večni, Knez mirni." (Isa. 9,6)

Želim da u ovom stihu obratimo pažnju na ovu izjavu: "ime će Mu biti: Divni".

Jednom sam odlučio da ću proći kroz Bibliju i izvući sva Hristova imena, te propovedati seriju propovedi o njima. Bili biste zadivljeni nad brojem različitih imena koja su upotrebljena u Bibliji. To jednostavno znači da je Hrist tako divan (čudesan) u svim svojim mnogostranostima, u svoj svojoj lepoti i značenju svoga dela, svoje osobe i odnosa prema ljudskom životu, da je Bog iscrpeo sav ljudski jezik pokušavajući pronaći izraze kojima bi to izrazio kroz imena koja su mu data u Reči Božjoj.

Nazvan je "Izbavitelj". Nazvan je "Spasitelj". O njemu se govori kao o "Svetlu sveta". Nazvan je "Sunce pravde". On je "zvezda Danica", "sjajna zvezda Danica". On je "ruža Saronska", "ljiljan u dolini", "balzam Gileadski", "veliki lekar". "Divni, Savetnik, Bog silni, Otac večni, Knez mirni." On je "zaklano Jagnje". Nazvan je i "sva punina božanstva".

On je "Reč" - Logos. "U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Bog beše Reč. Ona beše u početku u Boga. Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo. U Njoj beše život, i život beše videlo ljudima." (Jn. 1,1-4).

On je "Dobri pastir". On je "Hrist", Pomazanik Božji, Mesija obećan Jevrejima. On je "žrtvovano naše pashalno jagnje". On je "Car nad careva i Gospodar nad gospodarima".

Dalje i dalje, možemo nabrajati imena kojima je Isus nazvan u Pismu. On je "ženino seme" koje će satirati glavu zmiji. O, Hrist je bez premca, Čudesni Hrist, Spasitelj sveta! "... i nadeni Mu ime Isus; jer će On izbaviti svoj narod od greha njihovih" (Mt. 1,21). Nije ni čudo da su se one noći nebesa tako nisko sagnula i da je mnoštvo nebeske vojske zapevalo: "Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobre volje!" (Lk. 2,14) "ime će Mu biti: Divni..." Zaista, on je Divan!

 
21.01.2012.

-ISUS - Put, Istina i Zivot

07.01.2012.

Zivotna prica hriscanke iz Sjeverne Koreje

31.12.2011.

UDALJENOST

Jednom je učitelj pitao svoje učenike: - Zašto ljudi viču kada su
ljuti?

Učenici su razmišljali neko vreme: - Zato što izgubimo strpljenje,
zato vičemo - reče jedan.

- Ali, zašto bi vikao ako je osoba pored tebe?
- pita učitelj - zar nije moguće govoriti tiho i lagano?

Učenici su
davali još neke odgovore, ali nijedan nije zadovoljio učitelja. Na kraju je
objasnio: - Kada su dve osobe u svađi, ljutite, njihova se srca jako udalje.
Zato moraju vikati jedno na drugo, da njihov krik premosti udaljenost i da se
mogu čuti. Što su ljući, glasnije se moraju obraćati, jer je udaljenost među
njima sve veća.

Potom je učitelj pitao: - A šta se dogodi kada se dve
osobe zaljube? Ne viču jedno na drugo, već govore tiho i nežno. Zašto? Njihova
srca su veoma blizu. Udaljenost među njima je veoma mala. A, šta se dogodi kada
se još više zaljube? Onda, prestanu da govore. Onda samo šapuću i još više se
zbližavaju u svojoj ljubavi. Konačno, ne treba im više ni šapat. Samo se
gledaju, i to je sve. Tako to ide između dve osobe koje se vole.

Onda je
na kraju dodao: - Kada se svađate, nemojte dozvoliti da se vaša srca udalje, ne
izgovarajte reči koje bi vas mogle još više udaljiti, jer jednog dana će ta
udaljenost postati tako velika, da će postati nepremostiva. Postaćete gluvi
jedno za drugo, više se nećete moći čuti...

"Svaka gorčina, i jarost,
i gnev, i vika, i hula da se ukloni od vas sa svakom zloćom. Budite među sobom
čestiti, milosrdni, praštajući jedan drugom - kao što je i Bog vama u Hristu
oprostio."
(
Ef.
4:31-32
EČ)

25.12.2011.

TKO JE ISUS IZ NAZARETA?

Ovih dana kada se cijeli kršćanski svijet sjeća nepobitne povijesne činjenice, rođenja Isusa Krista u Betlehemu, važno je postaviti  to temeljno pitanje; Tko je bio, odnosno, tko je Isus Nazarećanin?

Jednom prilikom, kako to čitamo u evanđelju po Mateju, Isus je plovio sa svojim učenicima po Galilejskom jezeru. Odjednom, podigla se velika oluja te je nastalo toliko nevrijeme da su se njegovi učenici, inače iskusni i profesionalni ribari, nasmrt prestrašili. Uspaničeni i prestrašeni, probudili su Isusa riječima: 'Gospodine spasi, izgibosmo!'
Matej nas izvještava da je Isus ustao, podigao ruku i zapovjedio vjetrovima i moru da se utišaju, te da je nastala 'duboka tišina' (Matej 8:23-27). Ljudi koji su promatrali cijeli taj događaj prestrašeni su se pitali:

'Tko je ovaj, da mu se i vjetrovi i more pokoravanju?' (Matej 8:27)

Tko je ovaj? Tko je Isus iz Nazareta?

Čovjek često subjektivno odgovara na ovo naše pitanje. Nije rijetko da čovjek stvara Isusa na svoju sliku i priliku, pa je tako za neke marksiste Isus revolucionar poput  Che Guevare, za idealiste on je idealist, za pragmatičare pragmatičar, za liberale liberal, za humaniste humanist, za moraliste moralist itd.

Danas je posebno važno postaviti to temeljno pitanje; 'Tko je Isus Krist?', jer je kršćanstvo, općenito govoreći jedan spoj, jedna sinteza između učenja i djela samog Isusa Krista i dvije tisuće godina kršćanske tradicije.
Još je Augustin u  4. stoljeću za crkvu rekao da je ona 'corpus permixtum', ili 'miješano tijelo'. Ako je već u 4.stoljeću crkva bila 'miješano tijelo', što je ona danas?

Kada bismo napravili anketu te upitali prosječne nominalne kršćane naše pitanje; Tko je Isus Krist?, dobili bismo otprilike ovu percepciju.
Za jednog prosječnog nominalnog kršćanina Isus je ili u jaslicama, ili u Marijinom naručju ili je na križu.  Tko je Isus iz Nazareta?

U svojim pisanjima u Novome zavjetu, dakle mnogo godina prije Nikejskog ili Kalcedonskog sabora, boreći se s herezom gnosticizma, Apostol Ivan doista jasno odgovara na to temeljno pitanje.

Pišući svoje, Evanđelje po Ivanu, odmah na početku u proslovu piše:

'U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga… Sve je po njoj  postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo' (Ivan 1:1)

Ivan za Riječ koristi grčku riječ 'logos'. Logos je riječ, pojam koji se prije Ivana i u vrijeme Ivana u grčkoj misli koristio kako bi se pokušala objasniti 'sveprisutna Mudrost po kojoj se sve stvari upravljaju'. Za intelektualnu grčku misao 'logos je oduvijek i bit će zauvijek.'

Apostol Ivan kao dobar komunikator poznaje kontekst grčke misli, ali on za njih  ima drugi tekst. Ivan razumije grčki kontekst ali za njih ima hebrejski tekst. Prvi stih, prve knjige Svetoga Pisma, knjige Početaka ili Postanka započinje;

'U početku Bog stvori nebo i zemlju' (Postanak 1:1)

Tko je Isus iz Nazareta?  Ivan jasno odgovara: Isus je vječni Stvoritelj i Svedržitelj svega vidljivoga i nevidljivoga
Kada se Isus predstavlja crkvi u Smirni on jasno kaže:

'Ovo govori prvi i posljednji' (Otkrivenje 2:8).

Isusov život, poštovani slušatelji, nikako nije započeo u Betlehemu niti je završio na Golgoti, jer je 'On oduvijek i biti će zauvijek'. Ponekad se može čuti, ono što je samo u povijesnom kontekstu prihvatljivo, a to da je nešto bilo 'prije' ili 'poslije' Krista. Ništa nije prije i ništa nije poslije Krista, jer je Isus 'Alfa i Omega, Početak i Svršetak, Onaj koji je bio, koji je i koji će doći' (Otkrivenje1:8).

U proslovu svoga Evanđelja o Isusu Kristu, Ivan je nedvojbeno jasan:

'U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog.'

Tko je Isus? Isus je vječni Stvoritelj, Isus je Bog, potpuno jednak po svojoj naravi i biti Bogu Ocu i Bogu Duhu Svetome. On je sveprisutan, uvijek prisutan, sveznajući i svemogući Bog. Što god o Bogu rekli malo smo rekli.

Kada su Izraelci u Egiptu vapili Bogu za izbavljenje, Bog je pozvao i poslao Mojsija da im bude izbavitelj iz Egipta, u kojem su norme bile sve veće i veće a plače sve manje i manje. Tom prilikom Mojsije je upitao Boga:

'Ako dođem k Izraelcima pa im kažem; Bog otaca vaših poslao me k vama, a oni me zapitaju: Kako mu je ime? – što ću im odgovoriti? Ovako kaži Izraelcima: 'Ja sam koji Jesam, Ja jesam poslao me k vama, Jahve mi je ime' (Izlazak 3:13-14).

Apostol Ivan u svojem Evanđelju u 8.poglavlju, bilježi jednu svađu, raspravu između Izraelaca i Isusa Krista. Izraelci, pozivajući se na oca Abrahama, upitaše Isusa:

'Kime se ti praviš?'(Iv 8:53) 'Nije ti ni pedeset godina, a vidio si Abrahama!  Isus im je odvratio riječima koje su ih strašno razljutile:
'Zaista, zaista kažem vam, prije nego je Abraham bio JA JESAM' (Ivan 8:38).

Božanstvo Isusa Krista konstantno je napadana i osporavana istina jer je upravo božanstvo Isusa Krista ključna istina za spasenje. Da bi Isus, poštovani slušatelji, mogao biti Spasitelj od grijeha i Spasitelj od srdžbe koja neminovno dolazi, on mora biti ništa manje nego Bog. U prije spomenutoj žestokoj raspravi sa Židovima Isus jasno apostrofira:

'Ako ne vjerujete da Ja Jesam umrijet ćete u svojim grijesima' (Ivan 8:24).

Biblijska je istina da su vjerni spašeni od Boga i Njegove pravedne srdžbe, Bogom i Njegovom savršenom žrtvom. Jedino mjesto gdje su se stvarno mogle sresti i pomiriti Božja pravda i Božja ljubav je križ Golgote. Vjerni su spašeni od Boga, Bogom i za Boga.

U proteklih dvadeset godina koliko pratim i analiziram osobna svjedočanstva obraćenja ljudi i kod svih nailazim na jedan zajednički nazivnik a to je susret i hrvanje s tom temeljnom i za spasenje ključnom istinom, istinom o božanstvu Isusa Krista.
U procesu svog osobnog obraćenja, u prosincu 1990. to je bila i moja dilema i moja borba. Čitajući dijalog između Isusa i Pilata, stao sam i zastao nad Isusovim riječima: 'Ja sam se rodio zato da svjedočim za istinu i svatko tko je prijatelj istine sluša moj glas' (Iv 18:37). Zar je moguće da je Bog postao čovjekom? Zar je moguće da je vječna i apsolutna istina stajala pred Pilatom koji na kraju ne shvaćajući postavlja moje životno pitanje; Što je istina?

Da bi Isus Krist, koji je vječni Bog, sve stvoritelj i svedržitelj, sveprisutan, uvijek prisutan, sveznajući i Svemogući Bog postao Spasiteljem, potrebno je i neophodno je pokoriti se upravo toj vječnoj, utjelovljenoj i pisanoj istini, Isusu Kristu.
Petar, 'petros', taj mali kamen u svojoj 1. Petrovoj poslanici vidi i predstavlja Isusa Krista kao 'Petru', kao Stijenu, ugaoni kamen, izabran i dragocjen. Dragocjen za one koji vjeruju a kamen spoticanja za one koji odbacuju.

Petar je jasan, za očišćenje duše (1.Pet 1:22),  za otkupljenje od grijeha,  za spasenje neophodno je osobno pokoravanje toj vječnoj, utjelovljenoj i pisanoj Riječi, Isusu Kristu. Evo tih riječi za kraj:

'Petar apostol Isusa Krista, izabranim putnicima, rasijanim među poganima Ponta, galacije, kapodicije, Azije i Bitinje, izabranim po predznanju Boga Oca za posvećenje koje ostvaruje Duh da se POKORE Isusu Kristu i budu poškropljeni njegovom krvi'(1.Pet 1:1-2).

24.12.2011.

" IMA LI KOGA DOLJE"

Bez obzira na starosnu dob, socijalno ili zdrastveno stanje, bez obzira na status u društvu, pa čak bih bio slobodan reći, bez obzira jesmo li vjerni ili nevjerni, pohađamo li crkvu ili ne, svi ponekad dođemo u situaciju u kojoj se iskreno pitamo:
Ima li koga gore?

Kada promatramo ljude oko sebe možemo konstatirati da ljudi to pitanje najčešće postavljaju kada su razočarani, izigrani, slomljeni i iskorišteni. Čovjek, nažalost, to temeljno pitanje postavlja najčešće onda kada je stjeran u kut. Onda kada ne može više pogledati ni naprijed, ni natrag, ni desno, ni lijevo, pa čak ni dolje, već samo prema gore.

'Ima li koga gore' ili postojanje Boga temeljno je i osnovno pitanje a odgovor upravo na to pitanje odražava se na sva ostala postavljena pitanja u životu.

Velika je milost što se Bog objavio. Kako se Bog objavio?

Prvo se  Bog objavio kroz  STVARANJE, kroz sve stvoreno.
"U Početku Bog stvori nebo i zemlju."

Jahve Elohim stvorio je sve vidljivo i nevidljivo. Stvorenje koje vidimo, uključujući i čovjeka kao vrhunac stvaranja, govore – postoji Stvoritelj. Kada vidimo kreaciju, poštovani slušatelji, mi moramo vidjeti Kreatora.
Psalmista 19. Psalma zapisao je da to naviještanje, svjedočenje  traje non-stop, 24 sata dnevno. Evo njegovih riječi :

"Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku Njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije,nije ni glas što se može čuti, al po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta  sežu. " (Ps 19:1-5)

Bog se objavio kroz stvoreno. Sve stvoreno dano-noćno viče i svjedoči postoji Stvoritelj, postoji Kreator.

Bog se dalje objavio kroz IZRAEL.
I samo površno poznavanje Izraelske povijesti vodi vas do zaključka da je Izrael poseban narod u svakom pogledu. Bog je izabrao Izraelski narod kako bi se kroz njega predstavio svim ostalim narodima. Kada je Bog pozvao i poslao Mojsija, Mojsije je postavio pitanje:

"Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: Bog otaca vaših poslao me k vama, i oni me   zapitaju: Kako mu je ime ? Što ću im odgovoriti?'

Bog se onda predstavlja Mojsiju, Izraelu i nama :
'Ja sam koji jesam!
Ja jesam – poslao me k vama,
Jahve – ime mi je dovijeka.'

Vječni, nepromjenljivi, samodostatni, suvereni, neizmjerljivi, svemogući Bog.

Kasnije, nakon svega stvorenog, Bog se objavljuje preko Izraela dajući DEKALOG ili Deset zapovjedi.
Kroz deset zapovijedi Bog se objavljuje i ne odgovara samo na pitanje "Ima li koga gore?", već odgovara i na pitanje kakav je Bog – SVET, te što traži od nas - BUDITE SVETI.
Ponekad se može ćuti, da je zapravo čovjek taj koji je  stvorio Boga na svoju sliku. Dobro je protupitanje: 'Zar bi čovjek stvorio Svetog Boga? Odakle mu ta ideja? Što je to svetost? Što je sa savjest? Zašto dijete pocrveni i spusti pogled kada slaže? Odakle u čovjeku, u svakome od nas, nezatomljiva težnja, potraga i žeđ za: identitetom, ljubavlju, mirom, sigurnošću, pravdom… Vidite, u teologiji to nazivamo Ontološkim dokazima koji svjedoče o postojanju Boga.
Bog je stvorio čovjeka i objavio se kroz 10 svetih zapovijedi, koje je čovjeku uklesao duboko u  srce.

Nakon što se Bog objavio kroz stvoreno, Izrael, Dekalog, savjest, pisac poslanice Hebrejima zapisuje da je Bog na razne načine i u mnogo navrata nama ljudima govorio, objavio se po PROROCIMA.
Blizu 4000 puta u Starom Zavjetu pojavljuju se riječi "Dođe mi riječ Jahvina..." ili riječi slične formulacije.

Ima li koga gore? 

Bog se objavio kroz prirodu, kroz Izrael, Dekalog, savjest kroz proroke i  kao da to nije bilo dovoljno jasno, pa je Bog;

"na kraju vremena govorio po SVOME SINU koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet." (Heb 1:2)

Ima li koga gore? Svakako. Bog se objavio na način da se došao dolje predstaviti. To je utjelovljenje, to je inkarnacija Boga to je Božić.

"U početku bijaše riječ i riječ bijaše kod Boga i riječ bijaše Bog... I Riječ  tijelom postala i nastanila se među nama."     (Iv 1:1;14)

Kako, na koji način je svemogući, neizmjerljivi Bog postao čovjekom je misterij i neobjašnjivo čudo koje koliko god se trudili nećemo shvatiti, no, ima nešto što možemo razumjeti u svezi samog Njegovog dolaska. Isus iz vječnosti u prostor i vrijeme dolazi bez reflektora, bez crnih automobila, bez tjelohranitelja, kamera, novinara, crvenih tepiha. Da, On dolazi drugačije, i to ako hoćemo možemo razumjeti.

Ima li koga gore?

Isus je savršena slika Boga nevidljivoga i kroz Njega možemo sa sigurnošću ustvrditi ne samo da Bog postoji, već da je to Bog koji ljubi čovjeka i kojem je stalo do čovjeka. Koliko je Bogu stalo do čovjeka upravo govore Betlehem, Golgota i prazan grob.

Ima li koga gore? je pitanje koje je zapravo pogrešno postavljeno. To pitanje ljudi puno puta postavljaju prepovršno, prebrzo, pre neozbiljno, obzirom da je to temeljno pitanje.

Ima li koga gore? je pitanje koje je pogrešno postavljeno. Pitanje bi moralo glasiti: IMA LI KOGA DOLJE? 

Bog se ne skriva, on traži čovjeka. Čovjek je taj koji se skriva, najčešće u svojoj religiji i tradiciji. Sjećamo se u vrtu kada je Adam sagriješio, Bog je bio taj koji je tražio i pitao: 
'Gdje si?' (Pos 3:9)

Ne ima li koga gore već ima li koga dolje? Ne gdje je Bog, već gdje je čovjek?
Duboko u srcu svakog čovjeka postoji jedan dio koji samo Bog vidi . To je dio u kojem se odlučujemo ili se ne odlučujemo za Njega.

Božja je milost što se Bog objavio, što se predstavio, što se da upoznati. Božja je milost što i danas Bog želi osobno upoznati one koji ga ne poznaju.

Cijenjeni slušatelju možda se pitaš; Kako se upoznati s Njim?

Vrlo jednostavno,  reci mu tko ste ti ustvari, on to ionako zna. Tražite da vam oprosti, priznajte mu svoje grijehe i pozovite ga u svoj život, u taj tajanstveni dio srca.


Stariji postovi

RIJECI   ZIVOTA
<< 06/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

User Online